Dekameron

Giovanni Boccaccio:

DEKAMERON

1. TEZA : BILJESKA O PISCU

Giovanni Boccaccio (1313-1375),bio je talijanski pripovijedac i romanopisac, proucavatelj Dantea (napisao zivot Danteov i komentar Bozanstvene komedije). U romanu u prozi Filocolo (1338) obradio je ljubavno-pustolovnu temu o ustrajnoj ljubavi, vrlo poznatu u srednjem vijeku. Uromanima u stihovima (u oktavama) Filostrato (1338) i Teseida (1339/40) obra|uje teme iz grckih bajki. Autobiografsku gra|u obradio je u proznom romanu Elegija gospe Fiammette (1343). Legendarnu gradu o postanku Fiesola i Firence obradio u oktavama u spjevu Ninfale fiesolando (1344-1346). Najznacajnije je djelo Dekameron (1348-1353), sto znaci knjiga deset dana. U zbirci od sto novela, dok kuga vlada u Firenci, sedam djevojaka i tri mladica provode vrijeme u prirodi pricajuci naizmjenice deset novela u deset dana. Svojim djelom Boccaccio je otvorio nova tematska podrucja iz licnog i intimnog zivota, potvrdio nove renesansne poglede na ljudski zivot, a noveli postavio njene klasicne izrazajne okvire tako da ce stil njegove novele stoljecima biti i ostati uzor talijanske umjetnicke proze. Na slican nacin kao Petrarchin Canzionijere u lirici.

2. TEZA : ANALIZA DJELA

TRE]I DAN, NOVELA PRVA

LIKOVI: Nuto (vrtlar)
Masetto
Nadstojnik
Glavna casna sestra
Opatice

MJESTO DOGAdjANJA: ”U ovom nasem kraju bio je, a i sada je jedan...”

FABULA: U nekom je kraju postojao samostan. U njemu je radio vrtlar po imenu Nuto. Odrzavao je vrt, ali kako su ga zadirkivale opatice i posto nije bio zadovoljan placom, izravnao je racune i vratio se u svoj rodni kraj Lamporecchio. Tamo ga je docekao mudri Masetto, i cuvsi cime se i kako Nuto, uzeo je sjekiru i uputio se prema samostanu. Malo je razmislio i dosao do zakljucka, posto je mlad, da se pravi da je nijem, jer ga inace mozda ne bi htjeli uzeti da radi za njih. Kad je dosao tamo, obavio je nekoliko poslova. Nadstojnik se uvjerio da on vrlo dobro obavlja svoj posao, dogovorio se sa glavnom casnom sestrom da ga zadrze. Dok se jednog dana pravio na livadi da drijema, pored njega su pricale dvije opatice kako su cule, da je ono sto muskarac moze pruziti zeni mnogo ljepse od najljepsih zadovoljstava na svijetu, te odluce to isprobati s njim. Nakon sto su to radile vise dana, opaze ih tako druge opatice, pa im se i one pridruze. Tako je Masetto morao zadovoljavati svih deset opatica. [etajuci se vrtom jednog dana glavna casna sestra primijeti Masetta napola gola, pa i ona odluci to isprobati. Odnese ga u dvor i zadrzi ga tamo par dana. Nakon vise dana, Masetto nije mogao vise izdrzati sve to,pa je progovorio glavnoj casnoj sestri. Ispricao joj je da ta bolest nije njemu uro|ena, i da sada nije naglo progovorio. Priznao joj je istinu o opaticama i molio je da ona to sredi. Ona se dogovorila sa drugim opaticam o tome kada ce ga koja imati. Kada je umro nadstojnik, njega su stavili na njegovo mjesto. Kada je Masetto ostario, vratio se u rodni kraj Lamporecchio veoma bogat.

TRE]I DAN, NOVELA cETVRTA

LIKOVI: Puccio di Rinieri
Isabetta (Pucciova zena)
Don Felice

MJESTO DOGAdjANJA: ”Blizini San-Brankacija zivio je jedan...”

FABULA: Nedaleko crkve San-Brankacija zivio je Puccio di Rinieri. Bio je vrlo pobozan. Imao je mladu i vrlo lijepu zenu pod imenom Isabetta. Jednog je dana u taj kraj dosao redovnik imenom Don Felice. Odmah je otkrio zelje Puccia, i ono sto muci njega i njegovu zenu. Puccio je bio vrlo pobozan, i nije mogao pono uzivati s zenom. On i njegova zena su se zavoljeli, ali toj njihovoj ljubavi je bio prepreka Puccio, koji nije cesto izlazio iz svoje kuce. Don Felice je rijesio problem tako sto je Pucciu izmislio nacin kako da postane svetac. Rekao mu je da mora svaki dan postiti i svake noci moliti na terasi ocenase i zdravomarije. Puccio di Rinieri je to povjerovao i dok je molio na terasi, Don Felice je uzivao sa njegovom zenom u njegovoj sobi.

cETVRTI DAN, NOVELA PRVA

LIKOVI: Salernski knez Tancredi
Vojskovo|a Capove
Ghismonda (Kci kneza Tancreda)
Guiscardo

MJESTO DOGAdjANJA: “Tancredo, knez od Salerna, bio je...”

FABULA: Salerinski knez Tancredi, imao je kcerku jedinicu imenom Ghismonda. Volio ju je vise nego sto su drugi roditelji volili svoju djecu, i zato ju nije htio udati. Kada je ona vec bila u godinama kada se druge djevojke udaju, on ipak odluci da je uda, za vojskovo|u Capova. Me|utim ona nije voljela Capova, vec se zaljubila za Guiscarda koji je bio iz nizeg staleza. Takav brak njen otac nebi nikad dopustio. Dala je naslutiti Guiscardu da ga voli. Poceli su se tajno vi|ati. Jednog je dana Tancredi trazio kcerku. Obicavao ju je posjecivati u sobi. Jedan dan dosao je u njenu sobu i zaspao. Zaspao je na sakrivenom mjestu. Ona ga nije vidjela i pocela se zabavljati sa Guiscardom. Kada je to vidio Tancredi, nije nista rekao. [utio je i cekao, pa kada su oboje otisli, neprimjetno se isuljao iz sobe. Drugo jutro naredio je svojim slugama da zarobe Guiscarda, i odtad su ga u najvecoj tajini drzali zarobljenog u jednoj prostoriji dvora. Kad je saopcio kcerki da je zarobio Guiscarda, ona je rekla da treba oboje kazniti. Drugo je jutro knez Tancredi zagusio Guiscarda. Izvadio mu srce i na tanjuru ga je poslao svojoj kcerki. Kada je ona vidjela to srce, dugo je vrijeme plakala nad njim, a kasnije je ulila u tu krv otrov i sve skupa popila. cim je to cuo knez Tancredi, dotrcao je u njenu sobu, u kojoj je ona lezala sa srcem Guiscarda naslonjenim na njeno srce. Zadnje rjeci koje je Ghismonda izgovorila bile su, da zeli da ih pokopaju zajedno da bude stalno s njim. To je njen otac kasnije i ucinio.

cETVRTI DAN, NOVELA SESTA

LIKOVI: Plemic Negro da Ponte Cararo
Andreuola (kci plemica Negra)
Gabriotto
Sluskinja

MJESTO DOGAdjANJA: “U gradu Breschi zivio je nekada jedan...”

FABULA: Plemic Negro da Ponte Cararo imao je vise djece me|u kojima i kcerku Andreuolu. Andreuola se zaljubila u susjeda pod imenom Gabriotto, koji je pripadao nizem stalezu od njenog. Sluskinja joj je pomogla pri tome da Gabriotto dozna o tome kako ga ona voli, te da se oni vi|aju i uzivaju skupa. Andreuola je sanjala da uziva s njim, i da iz njega iza|e nesto crno, i da ga ona gubi. Kada mu je ona to ispricala, nije htio vjerovati, pa ju je pokusao smiriti. Malo kasnije umro je u njenim rukama. Sluskinja joj je pomagala odnijeti tijelo do njegove kuce. Putem su ih uhitili cuvari i odnijeli pred sud. Nakon sto je ispricala istinu, otac se uvjerio da je nevina, pa ju je poveo kuci. Gabriotta su zakopali sa svim pocastima a kasnije su Andreuola i sluskinja otisle su u samostan i zivjele jos dugo ociscene od grijeha.

PETI DAN, NOVELA cETVRTA

LIKOVI: Lucio da Valbona (mesar)
djakomina (zena mesara Lucia)
Catarina (kci mesara Lucia)
Ricardo Manardi

MJESTO DOGAdjANJA: “Nedavno je u Romaniji zivio jedan...”

FABULA: Mesar Lucio da Valbona imao je kcerku Catarinu. Bila je najljepsa djevojka u tom kraju. Nakon sto ih je vise puta posijetio Ricardo Manardi, priznao joj je svoju ljubav. Posto je njen otac pazio na nju, bio je problem kako da se sastanu. Ricardo je rekao neka noc prespava na terasi, pa da ce on naci nacin da do|e kod nje. Ona je rekla roditeljima da joj je u sobi vruce spavati, pa da uz njihovo dopustenje namjerava spavati na terasi. Ricardo je dosao te noci na terasu. Cijelu noc bili su zajedno, a pred jutro su zaspali. Kad se njen otac pred jutro probudio, vidio ih je na terasi kako skupa leze. Pozvao je zenu da se i ona uvjeri u njihovu ljubav. Kad su se probudili, Catarina je pocela plakati, jer se bojala oca i njegove osvete. Iznenadila se je kad je dobila dopustenje za njihovo vjencanje.

PETI DAN, NOVELA OSMA

LIKOVI: Nesta|o degli Onesti
Paola Traversi

MJESTO DOGAdjANJA: “U Raveni, prastarom gradu Romanjie, bilo...”

FABULA: Nesta|o degli Onesti, bogat i otmjen plemic zaljubio se u djevojku plemicke obitelji Traversi. Htio ju je osvojiti rasipajuci svoje bogatstvo nad njom, me|utim ona ga nije htjela. Jednog je dana on poslan na molbu roditelja u Kjeso, gdje je ugledao scenu kako vitez tjera mladu djevojku. Pomislio je kad bi Poala vidjela takvu scenu, da bi ga od straha mozda zavoljela. Vratio se u Ravenu, pozvao je nju i svoju rodbinu na rucak. Vidjevsi takvu scenu, Paola je pomislila da je njoj namjenjena, i strahujuci za sebe zavoli Nesta|a. Uskoro su se nakon toga vjencali.

[ESTI DAN, NOVELA SEDMA

LIKOVI: Madona Filipa
Rinaldo de Puljezi
Lazarina de Gvacaljotrija

MJESTO DOGAdjANJA: “U gradu Pratu postojao je nekad...”

FABULA: U ono vrijeme, u Pratu je postojao zakon koji je govorio da ako je muz na|e u preljubu, zenu moze dati na sud i da ona moze biti objesena. Rinaldo de Puljezi je tako pronasao u preljubu svoju zenu sa Lazarinom. Priveo ju je pred sud da joj oni sude. Kad su je upitali da li priznaje preljub, ona je potvrdno odgovorila, ali da zeli upitati muza, da li mu je ona uvijek udovoljavala zelje kada je on to htio. On je na to pitanje odgovorio potvrdno. zena je rekla sudu da ne vidi razloga zbog cega bi doma stajala neiskoristena, za vrijeme dok nije potrebna svome muzu. Sud je rekao da ona ima pravo, pa su izmjenili zakon tako, da bilo koja zena koja zadovolji svog muza, moze zadovoljavati i druge muskarce.

SEDMI DAN, NOVELA DRUGA

LIKOVI: Peronela
Muz Peronele
djanelo Striniario

MJESTO DOGAdjANJA: “Prije kratkog vremena se u Napulju...”

FABULA: Peronela se ozenila siromahom. Posto nisu imali novaca, on je svako jutro isao rano raditi ili traziti posao. Kasno se vracao doma. Za to vrijeme, dok je on radio, Peronela se zabavljala s djanelom Striniarom, koji bi dolazio kod nje cim bi joj muz otisao na posao. Tako je bilo vise dana, sve dok se jednog jutra ne vrati kuci. Kada Peronela primjeti da se muz vec vratio sa posla, rece djanelu da se brzo sakrije u jedno veliko bure koje su imali u kuci. Peronela kaze muzu da nece imati sta jesti ako se misli tako rano vracati s posla. On je doveo kupca za veliko bure koji ce mu dat pet srebrnih forinta. Rekla mu je da je iona isto nasla kupca koji ce joj isto dati sedam srebrnih forinta te da je taj kupac usao u bure da pregleda da li je cijelo. Kada je to cuo njen muz, potjera svog kupca, jer mu je on davao dvije forinte manje nego onaj drugi, te oti|e kod bureta da zavrsi posao. djanelo je rekao da je bure cijelo i da ce ga kupiti ako mu ga ocisti, sto je Peronelin muz i ucinio. Dok je on cistio to bure, Peronela i djanelo su se zabavljali. Kad je on zavrsio posao, djanelo je platio bure i odnio ga kuci.

DEVETI DAN, NOVELA DRUGA

LIKOVI: Izabeta
Mladic
Glavna casna sestra
Opatice
Svecenik

MJESTO DOGAdjANJA: “U Lombardiji se nalazio jedan po...”

FABULA: Izabeta je bila opatica u samostanu. Zaljubila u mladica koji je dolazio u taj samostan. Priznala mu je svoju ljubav, pa su oni cesto zabavljali. Kada su to druge opatice vidjele, otrcale su do sobe glavne casne sestre. Strahujuci da je ne na|u da spava sa svecenikom, brzo se obukla i u zurbi umjesto marame na glavu je stavila svecenikove gace. U zurbi to nije primjetila niti jedna opatica. Kad su dosli pred Izabetinu sobu, provalili su, i zatekli Izabetu i mladica kako se zabavljaju. Izabetu su otjerale iz sobe da joj sude. Kada je kasnije Izabeta primjetila sto je na glavi glavne casne sestre, kazala je neka si prvo sveze maramu pa neka onda razgovara s njom. Tada su i opatice primjetile sto se nalazi na glavi glavne casne sestre, te je ona bila prisiljena da dopusti svim opaticama da vode ljubav kad god zele. Tada se Izabeta vratila svom ljubavniku i nastavili su i dalje nesmetano se vi|ati.

DESETI DAN, NOVELA cETVRTA

LIKOVI: Meser Gentile de Karizendi
Nikola Kacanimik
Katalina

MJESTO DOGAdjANJA: “U Bologni, divnom lombardijskom gradu...”

FABULA: U Bologni je zivio mladi covjek imenom djentile de Karizendi. Zaljubio se u jednu plemkinju Katalinu. Ona njemu nije uzvracala ljubav i nije ga voljela. Ona oti|e na svoj posjed gdje se razbolila. Doktori nisu mogli naci znakove zivota, pa su je zakopali. Kada je djentile doznao da je ona umrla, uputio se u najvecoj tajnosti sa slugom do njenog groba. Dosavsi tamo u|e u grobnicu i poljubi je vise puta, a kasnije odluci da joj moze dotaknuti grudi. Primjetio je da u njenim grudima ima jos malo zivota, pa je odnese u svoju kucu gdje mu je njegova majka pomogla da je ozdrave. Kad je ona ozdravila zamolila je djentila da joj dopusti da se vrati svojoj rodbini. On je rekao da posto svi misle da je ona mrtva da ce pozvati neke plemice na gozbu kod sebe te tako i njenog muza i da ce je pred svima njemu uruciti kao poklon. Ona je na to pristala. Morala je pocekati da se on vrati s puta, da bi vidjela svoju rodbinu. U me|uvremenu je rodila sincica. Kada se djentile vratio s puta i vidje kako je ozdravila, napravi gozbu i pozove plemice na rucak. Zapitao je da li bi bilo pravedno kada bi neki covjek bacio svog bolesnog slugu na ulicu, a drugi bi ga izljecio da ga taj drugi zadrzi za sebe. Na to su se svi dogovorili a Nikola je izrekao u ime svih da je to pravedno. Tada Gentile naredi slugama da uvedu Katalinu sto i ucine. Kad je dosla on se udalji, a drugi su gosti ispitivali Katalinu o tome ko je, to ona nije odgovarala. Kasnije je djentile predao Nikoli svoju zenu i dijete. Kasnije su ga za to svi hvalili.

3. TEZA : O DEKAMERONU

Dekameron nije proizvod jednog bludnog i ustreptalog zivota kakav je bio Boccacciov, vec plod profinjene umjetnicke analize i tihog izrazavanja genijalnosti koja zivi u prostoru i vremenu, te osijeca pravi trenutak. (komentar iz dijela).
Dekameron je produkt ponasanja gra|ana tog vremena. zene su bile varljive. Napravile su cak i zakon koji im dopusta da se druze s drugim muskarcima. Neki muskarci su bili naivni i glupi, a drugi mladici hrabri i nepromisljeni. Izgleda da je u to vrijeme bilo dosta vanbracne dijece, cak mozda vise nego danas.
Dekameron je vec u 14. stoljecu bio preveden na francuski, a onda i na engleski jezik. Nastavsi u najgorem vremenu tj. za vrijeme kuge, te pored svih grozota, zraci snaznom zivotnom voljom i optimizmom.
Sto novela, povezao je okvirom. Dok u Firenci vlada kuga, sedam djevojaka i tri mladica napustaju grad da bi izbjegli smrt, odlaze u obljizni Fijezole i tamo provode deset dana u pricanju najraznovrsnijih doga|aja, u prvom redu ljubavnih, karakteristicnih za period 13. i 14. st.