1. Bilješka o piscu

Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramaticar, roden 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najveci dramski stvaratelj svih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazališni pisac.
Napisao je 36 drama koje djelimo na:
1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Leart, Machetb;
2. komedije - Ukrocena goropadnica, San Ivanjske noci, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za što;
3. romance - Romeo i Julija, Zimska prica i Oluja;
4. povijesne drame - Kralj John, Richard II. , Henrik IV. , Henrik V. , Henrik VI. , Richard II. i Henrik VIII.
A 1609. izišli su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme.
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Ni fabule Shakespeareovih djelova nisu njegove. On ih preuzima od drugih pisca i preoblikuje ih. Cini od njih vrhunska djela, kraseci ih puckim pjesmama, izrekama tadašnjeg vremena, a bio je i majstor stvaranja mnogoznacnosti pjesnickog jezika. Tako Shakspeareove rijeci, osim što sadrže osnovno znacenje, kriju u sebi niz suznacenja.

2. Bilješka o djelu

Mnogi tvrde da je Shakespeareova tragedija Hamlet (1600. -1601. ) najbolja tragedija u povijesti svjetske književnosti. No to nije samo djelo povijesti.
Suvremenost tragedije svijedoce moderna djela s temom o Hamletu prenesenom u današnje doba (u nas je najpoznatije takvo djelo drama Ive Brešana "Hamlet u selu Mrduša Donja", te adaptacija od Slobodanke Aleksic "Hamlet u podrumu").
Shakespeare je stvorio djelo za sve ukuse i sva vremena. U njegovo su doba svakakvi ljudi gledali pretstave i pridonosili njenom uspjehu. Zato je morao stvoriti djelo prikladno i školovanom plemstvu i obicnom puku. To je i ucinio. Izabrani su stihov zadovoljili školovane plemice, macevanje ukus šire publike, a Hamletovo ludilo i dosjetke zabavljale su obican puk.
Fabula ove tragedije, kao i vecine Shakespearovih djela, je poznata jer ju je Shakespeare uzimao iz drugih djela iz svojih suvremenika ili ranijih pisca.

3. Fabula

Danski kralj iznenada umira, a nasljeduje ga njegov brat Klaudije, koji se ženi udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh njegova oca i otkriva mu da ga je Klaudije otrovao, cime traži osvetu. Želec potvrdu, za tu strašnu optužbu, Hamlet se pretvara lud. Njegvu ludost, kralj i kraljica, tumace Ofelijinim odbijanjem Hamletova udvaranja. Hamlet organizira predstavu, koja radnjom slici na umorstvo njegova oca. Kad Klaudije vidi aluziju na njegov zlocin, prekida predstavu i time daje Hamletu dokaz na Duhove rijeci. Nakon prekinute predstave, Hamlet posjecuje majku
i misleci da ga Klaudije prisluškuje, ubija Polonija koji se sakrivao iza zavjesa. Bojeci se, Klaudije šalje Hamleta na brod u Englesku s namjerom da ga tamo ube. Saznavši za ocevu smrt, Ofelija se ubija, a Laert traži osvetu za oca i sestru. Hamlet, saznavši za urotu, vraca se u Dansku i prihvaca dvoboj s Laertom. Kralj i Laert odluce, na prijevaru s otrovanim macem, ubiti Hamleta. U dvoboju, Hamlet i Laert mjenjaju maceve i obojca bivaju ranjeni otrovom. Kraljica ispije cašu s otrovom, namjenjenu Hamletu, te umire. Laert otkriva Hamletu spletku s kraljem, nakon cega ovaj ubija kralja.
No Hamlet nije toliko cijenjen, po fabuli, koliko po karakterizaciji samih lica. Pogotovo se to odnosi na Hamleta.

4. Hamlet

U Hamletovom ponašanju postoje najraznovrsnija tumacenja, nastala u razlicitim vremenima i shvacanjima ljudi. Jedno od tumacenja odnosi se na edipski kompleks, tj. ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema majci. Hamleta više boli to što se majka udala za stric, nego što mu je oca ubio taj stric. No najrasprostranije tumacenje, o Hamletovom ponašanju, odnosi se na njegovu neodlucnost. Hamlet je paraliziran od prevelikog razmišljanja. Zbog svoje neodlucnosti i boježljivosti da ne povrijedi majku, odlaže i usporava samo izvršenje, koje dovodi do gore situacije.
Za Hamleta ne postoji osjecaj djelovanja u pravo vrijeme. On razmišlja kada treba da djeluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a djeluje kada to nije potrebno (kad ubija Polonija).
Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema drugim likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo poštenje nasuprot Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametnih ljudi kraljeve okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu preciznošcu, Hamletovo pretjerano razmišljanje i odlaganje nasuprot Laertovu brzom djelovanju.
Hamlet je zapravo lik nocne more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj prisustvuje sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebicnost, prevare i izdaje. Hamlet iz more izlazi sav rastrgan i nemocan dase opire.

5. "Biti ili ne bit"

U Hamletu se ne javlja toliko sukob sa svijetom, koliko sa samim sobom. Hamlet postavlja pitanje biti ili ne biti?, živjeti ili umrijeti?, ubiti ili oprostiti?. On si postavlja taj problem i nijedan vanjski dogadaj nemože mu više škoditi koliko on sam sebi može. Njegov je problem što postoji na ovome svijetu. Hamlet zapravo strada od borbe sa samim sobom.

6. Zakljucak

Hamlet je jedna od ranijih komedija, nastala u drugoj fazi, nakon komedija i povijesnih drama iz prve faze i prije ostalih slavnih tragedija iz trece faze. Razlika izmedu dviju faza, su tragicni junaci. Samim time što Hamlet nije nikakav div ili heroj, nego obican covjek, cini ga bližem i modernijim.

U Hamletu otkrivamo Shakespeareovu borb protiv svijeta. On nam uz pomoc Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost u svijetu (ratovi i pokvarenost u kraljevskim obiteljima). U Hamletu Izgleda kao da se i sam Shakespeare želi suprostaviti svijetu, dok u cetvrtoj fazi izgleda da se on pomirijo sa svijetom.
To je jedna od rijetkih drama u kojima, tijekom citavih pet cina, glavni junak dominira nad okolišem i zaokuplja sav interes.