Escherichia coli |
Enterobacteriaceae: obuhvata mnoge gram-negativne bakterije podeljene u 12 rodova. Mnogi rodovi čine deo normalnih, fizioloških crevnih mikroorganizama. Ova porodica obuhvata i patogene i uslovno patogene bakterije. Neke vrste uzrokuju bolesti crevnog trakta, a neke bolesti organa za disanje ili urinarnog trakta. Tribus Eschericieae obuhvata pet rodova: Escherichia, Edwardsiella, Citrobacter, Salmonella i Shigella. Escherichia: Godine 1885 Ešerih je izolovao iz stolice dece gram-negativne štapiće i nazvao ih Bacterium coli communne. Danas su to koliformne bakterije koje normalno nastanjuju creva homeotermnih organizama uključujući i čoveka. Među njima se ističe E. coli koja u određenim uslovima može biti i patogena.
Escherichia coli Morfologija: E. coli obuhvata gram-negativne asporogene bakterije veličine 1-3 h 0,4-07 μm. Većinom su pokretne, okružene flagelama (peritrihe). Veliki postotak poseduje i fimbrije (pile), a neki sojevi poseduju kapsulu. Kulturelne osobine: Escherichia zamućuje bujon jednolično. Raste na običnim i selektivnim podlogama. Kolonije su glatke (S), konveksne dok u toku duge supkultivacije postaju hrapave, bez sjaja. Varijeteti sa kapsulom stvaraju najčešće sluzave kolonije, pogotovo kad rastu na sobnoj ili još nižoj temperaturi. Pojavi sluzavih kolonija pogoduju podloge siromašne azotom i fosforom, a koje sadrže visok postotak ugljenih hidrata. Na krvnom agaru sojevi mogu da stvaraju beta-hemolizu, dok na endoagaru kolonije dobijaju prevlake metalnog sjaja. Spoljašnji uticaji: E. coli ugiba na temperaturi od 60ºS za 15 minuta, a niske temperature dobro podnosi. Nedeljama može živeti u vodi. U kontamiranim životnim namirnicama se brzo razmnožava. Osetljiva je na jedinjenja hlora, na nitrofurantoin i nalidiksičnu kiselinu, gentamcin, polimiksin i kolicin. Biohemijske osobine: Na podlogama koje sadrže triprofan, produkuju indol. Test metil reda je pozitivan kada je rN ispod 4, dok je test po Voges-Proskaueru negativan (dokazivanje acetoina). Ne usvaja amonijumov citrat. E. coli fermentiše glukozu i manitol sa stvaranjem kiselina i gasa. Ne stvara sumporvodonik. Ne hidrolizira ureu. Fenilalanin je negativan kao i KCN. Ne otapa želatin. Antgenski sastav: E. coli ima složen antigenski sastav. Pojedini su antigeni po sastavu slični antigenima drugih enteričnih bakterija. Gotovo svaki tip E. coli poseduje somatski, odnosno antigen O, flagelarni antigen N i kapsularni antigen K. Ovakvih somatskih antigena je danas poznato 160, flagelarnih 52, a kapsularnih 100. Hemolizini: prisutna su dva. Prvi je vezan uz živi mikroorganizam, dok je drugi filtrabilan i nezavisan od bakterije. Oba stvaraju beta-hemnolizu. Enterotoksini: Postoje dva – termostabilan (TS) i termolabilan (TL). Termostabilan ima citotoksični učinak na ćelije tkiva, dok termolabilan uzrokuje hipersekreciju tečosti i elektrolita (soli) u crevu. Kolicini: Antibioticima slične baktericidne supstance koje kontrolišu plazmidi, a produkuje ih E. coli. Ekologija, patogeneza i patologija : E. coli je stanovnik creva ljudi i životinja. Izvor zaraze je stolica ljudi i izmet životinja, putem kojih dolazi do zagađenja okoline: vode, hrane, predmeta, ruku. Stoga se E. coli dokazuje u vodi kao element fekalnog zagađenja (u vodi za piće iz vodovodne mreže ne sme biti nijedna crevna bakterija). U prirodi se ne nalazi kao slobodnoživući organizam. Sa nekoliko dana nakon rođenja E. coli naseljava intestinalni trakt i tu pojavu je nemoguće sprečiti. To su uglavnom apatogeni sojevi. E. coli najčešće uzrokuje infekcije mokraćnog trakta limfogenim ili hematogenim putem. Često je uzročnik i upale žučnog mehura. Stalan prodor bakterija u krvne sudove može uzrokovati sepsu i meningitis. Klinička slika:
Uzimanje uzorka: kod upale bešike uzima se srednji mlaz mokraće. Kod meningitisa novorođenčadi se uzima CSL. Kod sepse se uzima krv. Kod proliva se uzima stolica ili bris rektuma. Laboratorijska dijagnostika: Uzorci se rasejavaju na hranljivi agar, krvni agar endoagar i Mekonkijev agar. Ispituju se biohemijska svojstva i soj se determiniše serološkim putem. Invazivnost i toksičnost sojeva se može dokazati rutinskom metodom. Lečenje prema antibiogramu: Kod sepse i meningitisa je potrebnolečenje antibioticima ceftazidim i cefotaksim, a kod infekcije mokraćnih puteva antibioticima kortimoksazol, cefaleksin fluorokinoloni).
|