omis |
MEGATREND UNIVERZITET PRIMENJENIH NAUKA
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE
OSNOVI MENADŽMENT INFORMACIONIH SISTEMA (Skripte)
1. VRSTE IS PREMA ORGANIZACIONIM NIVOIMA
Ne postoji IS koji može obezbediti organizaciji sve informacije koje su joj potrebne.
Organizacija može biti podeljena na sledeće nivoe:
i na sledeće f-nalne oblasti:
Četiri osnovne vrste menadžmenta koriste različitim organizacionim nivoima:
Polazeći od toga koju organizacionu f-ju podržavaju, nastala je sledeća podela IS:
Postoje četiri vrste sistema koji se mogu koristiti u organizaciji koja posluje globalno:
2. DIGITALNI FOKUS MODERNOG MENADŽMENTA
U teoriji modernog menadžmenta, digitalna dimenzija se javlja kao podrška u procesima planiranja, organizovanja, kontrole itd., a u cilju poboljšanja efikasnosti organizacije i ostvarenja organizacionih ciljeva.
Digitalni upravljački sistem se definiše kao sistem upravljanja, zasnovan na korišćenju digitalnom kompjutera (digitalno – diskretno prikazivanje fizikalnog kvantiteta).
Digital – internet, kao i sve internet tehnologije (tehnologija raspoznavanja glasa, bežična tehnologija).
Digitalna dimenzija – onaj segment modernog menadžmenta koji se fokusira na menadžment aktivnosti kroz primenu interneta i slične napredne tehnologije.
Digitalno dimenzionisanje – kreiranje digitalne dimenzije – menadžeri primenjuju specifičnu kombinaciju interneta i elektronske tehnologije za podršku, koje najviše mogu da pomognu menadžmentu u poslovanju organizacije i pomognu u ispunjenju organizacionih ciljeva.
U osnovi, fokus na digitalnu dimenziju je orimena interneta i sličnih tehnologija u cilju zadovoljenja organizacionih ciljeva.
3. INFORMACIONI SISTEMI MENADŽMENTA
Polazeći od sistemskog pristupa, IS možemo definisati kao sređeni skup metoda, procesa i operacija za prikupljanje, čuvanje, obradu, prenošenje i distribuciju podataka u okviru jedne organizacije, uključujući opremu koja se u te svrhe koristi i ljude koji te aktivnosti obavljaju.
Osnovne komponente IS:
Razlikujemo sledeće IS:
MIS – Management Information Systems – informacioni sistem menadžmenta je kompjuterizovani IS koji je ciljno orijentisan na obezbeđenje podrške upravljanju i rukovođenju u poslovnim sistemima.
MIS obezbeđuju menadžerima i drugima korisne informacije, neophodne u svakodnevnom donošenju menadžerskih odluka.
IS se mogu klasifikovati na različite načine:
Prema stepenu automatizacije:
Prema vrsti pruženih usluga, na IS za:
U praksi se uvek sreću sistemi u kojima se kombinuje više ovako definisanih sistema.
4. VIRTUELNA ORGANIZACIJA
Pojava virtuelnih organizacija kao nove organizacione forme vezana je za razvoji IT i prilagođavanje organizacija savremenim uslovima i načinima poslovanja. VO najčešće čine dve ili više organizacija (često sa različitih geografskih lokacija) koje se javljaju na tržištu kao nova jedinica.
Dve ključne karakteristike VO su:
Kao i kod svih organizacija, i kod VO postoji menadžment i timovi, radna mesta i zadaci, proizvod. Kancelarija je smeštena na mrežnoj platformi, gde ljudi međusobno kontaktiraju.
Glavni cilj VO je da dozvoli organizacijama – učesnicama da ubrzano razviju svoje radno okruženje, a zadovoljenje zajedničkih ciljeva se ostvaruje kroz niz resursa koje obezbeđuju organizacije – učesnice.
Strateški ciljevi organizacija – učesnica u VO:
Karakteristike VO:
Razlikuju se tri grupe karakteristika koje najviše utiču na vrstu VO:
U literaturi se nailazi na dve grupe pojavnih oblika VO:
VO mogu evoluirati iz jedne vrste u drugu sve dok jedan virtuelni projekat traje. Veličina VO po pravilu treba da bude prilagođena dužini životnog ciklusa projekta.
U jednoj VO IS ima jednu od centralnih uloga, a potrebno je da bude u mogućnosti da radi istovremeno sa više organizacija (interorganizacioni IS – IOIS).
Klasifikacija VO:
Ograničenja VO: Struktura VO je vrlo dinamična, njen životni ciklus može biti veoma kratak. Sposobnost reagovanja na promene i sposobnost zadovoljenja zahteva potrošača, koje su glavne prednosti VO, izvor su i problema. Postoji i problem pod nazivom „komercijalna tačka ulaza“: poznato je da zaštitni znak može imati presudnu ulogu u prodaji nekog proizvoda ili usluge. Za razvoj zaštitnog znaka potrebno je ulaganje u publicitet tokom dušeg vremenskog perioda. Takođe, u slučaju VO ne postoji ni istorija ni referenc lista za kupce.
5. FUNKCIJA PLANIRANJA
Planiranje je ne samo primarna već i suštinska aktivnost menadžment procesa, jer se u ovoj aktivnosti definišu glavni pravci f-nisanja preduzeća u skladu sa određenom misijom i vizijom.
Vizija je viđenje budućnosti i prihvaćeno verovanje u sistem vrednosti. Viziju treba transformisati u misiju na osnovu koje se određuju ciljevi i politika, a kasnije i strategija preduzeća.
Planiranje može da se definiše kao proces definisanja ciljeva i određivanje metoda pomoću kojih se realizuju ciljevi. Ciljevi su osnovna planska odluka, a ostale su: bznis plan i projekat, a one služe ostvarenju ciljeva.
Prema stepenu merljivosti, ciljevi se dele na:
Prema vremenskom horizontu, razlikujemo:
Jedna od klasifikacija vrste planova:
6. MENADŽMENT LANCEM SNABDEVANJA
Postoje četiri generičke škole koje se bave problematikom definisanja termina „menadžment lancem snabdevanja“:
7. MENADŽMENT I SISTEM KVALITETA
Poslovni sistem koji ima za cilj da ostvari profit, opstane i obezbedi razvoj na domaćem i svetskom tržištu kao imperativ mora uzeti kvalitet. Sistem kvaliteta je proces koji karakteriše kraj prošlog i početak ovog veka, donoseći novi odnos prema kupcima, okolini, a pre svega u procesu rada u organizacijama, stavljajući jasno do znanja čime je i čime će uspešno poslovanje u budućnosti biti determinisano.
Kvalitet je daleko najvažniji uslov uspešnosti i dugovečnosti svakog tržišnog subjekta, te zbog toga i ne može imati alternativu. Kvalitet sve više postaje filozofska, a sve manje inženjerska kategorija.
Serija standarda ISO 9000:2000, koja se zvanično pojavila u decembru 2000. godine (srpsko izdanje maj 2001), obuhvata sledeća tri standarda:
ISO 9001:2000 Sistemi menadžmenta kvalitetom – Zahtevi: sadrži pet ključnih poglavlja – modula:
Osnovni cilj zahteva za sistem upravljanja kvalitetom je što veće iskorišćenje potencijala da bi se zadovoljili zahtevi korisnika i drugih zainteresovanih strana. U tom smislu, sistemski prikaz koji sugeriše ovaj standard, uz doslednu primenu, omogućuje organizaciji:
Za postizanje svetske klase proizvodnje najefikasnija rešenja nudi koncept totalnog upravljanja kvalitetom (TQM) kao sistemski i sistematski pristup stalnom unapređenju i poboljšanju proizvoda i usluga.
TQM je menadžerski koncept prema kome preduzeće vrši stalno poboljšanje svog f-nisanja i tako utiče na poboljšanje proizvoda (usluga) vodeći računa o potrebama i očekivanjima kupaca.
Organizacija koja ostvari integraciju TQM, JIT i CIM (Computer Integrated Manufacturing) stvorila je mogućnost da uspešno posluje na svetskom tržištu.
8. JUST IN TIME
Princip JIT podrazumeva proizvodnju gotovih proizvoda tačno na vreme, kako bi se odgovorilo na porudžbinu kupaca, a prvobitno je primenjen u Toyota sistemu. Princip je uveden da bi se ostvario ideal: proizvodnja bez zaliha, a da bi se to ostvarilo, svaki proces treba snabdeti pravim elementima, u pravoj količini i tačnom vremenu.
Za ostvarenje JIT proizvodnje potrebno je sledeće:
Postavke JIT:
JIT podrazumeva proizvodnju gotovih proizvoda tačno na vreme, kako bi se udovoljilo zahtevima kupaca, zatim, proizvodnju sastavnih delova onako kako ide potreba za njima – tačno na vreme, kada ih treba montirati u gotove proizvode, kao i nabavku materijala onako kako pristižu, a opet, tačno na vreme. Izbor optimalne proizvodne strategije omogućava visok kvalitet, adaptivan proizvodni sistem i niske cene.
9. PROIZVODNA DOKUMENTACIJA
Proizvodna dokumentacija predstavlja nosioce informacija u jednom poslovnom sistemu, a čine je po sadržaju tačno definisana dokumenta, i u okviru jednog preduzeća propisani su i tokovi kretanja prozvodne dokumentacije.
Bez obzira na vrednosti i značaj posla, svi radni zadaci moraju biti definisani potrebnom dokumentacijom. Jedinstvenost upravljanja procesom proizvodnje postiže se formiranjem proizvodne dokumentacije samo u pripremi proizvodnje. Podatak koji je formiran ne sme se ponovo formirati na drugom mestu. Eventualne korekcije mogu se vršiti samo u pripremi proizvodnje. Radne operacije se mogu realizovati ako su u potpunosti pripremljene.
Kontrola radnih naloga je centralizovana i sprovodi se sa jednog mesta uz korišćenje pomoćnih sredstava za sinoptičko (ono koje daje pregled svih delova složene celine) praćenje stanja proizvodnje. Proizvodna dokumentacija, kao osnovni nosilac podataka, mora se kretati tačno onako kako je predviđeno hodogramom dokumentacije, odnosno mora se kontinuirano kretati u svom cikličnom krugu: mesto izdavanja – pogon – mesto izdavanja (evidencije). Svako njeno nepotrebno zadržavanje može prouzrokovati neželjene poremećaje u planiranju.
U proizvodnu dokumentaciju spadaju:
Narudžbenica – izdaje se na osnovu ugovora koji se sklopile preduzeće sa partnerom, kao i u slučaju proizvodnje za zalihu. Ona definiše vrstu proizvoda, količinu koja je ugovorena i rok isporuke. Na osnovu nje otvara se:
Radni nalog – na osnovu ugovora sa potrošačima ili na osnovu naloga prodaje otvara se radni nalog, odnosno nalog za izradu. On je osnovi operativni dokument. To je nalog ili naredženje svima koji učestvuju u proizvodnji o početku proizvodnog procesa. Nijedan proizvodni proces ne sme da započne bez izdavanja radnog naloga. Sadrži informacije o proizvodu, odnosno delu proizvoda, količini proizvoda (delova), roku početka i završetkaproizvodnje. U samom radnom nalogu definisan je nosilac troškova u proizvodnji. Postoji više vrsta naloga u preduzeću:
Sastavnica – prva faza tehnološke razrade radnog naloga. Formira se na osnovu konstruktivne dokumentacije i definiše sve komponente (skolopove, podsklopove, delove) koji čine finalni proizvod. Sadrži nazive svih elemenata, njihove šifre, količine, nivo ugradnje, oznaku crteža ili standarda.
Radionički crtež – daje prikaz finalnog proizvoda sa svim komponentama i detaljima u vezi sa oblikom i dimenzijama, tolerancijom, vrstama obrade, vrstama materijala, oznakama, potpis konstruktora, overavača i kontrolora, broj crteža itd.
Operaciona / tehnološka lista – sadrži podatke o opisu operacija, redosledu operacija, nazim i oznaku mašine za obradu za svaku operaciju, alate (standardne, specijalne), tehnološko vreme izrade, normalno vreme izade, normu materijala za deo, šifru operacione liste. Svrha joj je formiranje podataka potrebnih za obračun cene koštanja. Omogućava poređenje planiranog i ostvarenog kako bi mogle biti sprovedene određene korekcije.
Instrukciona lista – za svaku operaciju iz operacione liste formira se instrukciona lista, koja je namenjena radniku koji treba da izvrši određenu operaciju.
Radna lista – dokument koji se ispostavlja za svaku operaciju rada (često se vezuje za radno mesto). Na osnovu ovog dokumenta računovodstvo dobija podatke o nosiocu troškova i radniku koji je izvršio rad. U masovnoj i velikoserijskoj proizvodnji radna lista se izdaje za određeni vremenski period, jer se iste operacije stalno ponavljaju, dok kod pojedinačnog vida proizvodnje i maloserijske proizvodnje se izdaje za svakog radnika.
Trebovanje materijala – ostvaruje spregu između proizvodnje i skladišta. Na osnovu trebovanja se izdaje odgovarajuć materijal, alat, delovi potrebni za izvršenje procesa proizvodnje.
Povratnica – služi za vraćanje materijala u skladište ukoliko se, iz bilo kojih razloga, pojavi ostatak materijala u proizvodnji.
Propratnica – ima f-ju da prati proizvod (deo) u vremenu, prostoru i po količini tokom procesa proizvodnje, obrade ili montaže.
Predajnica – koristi se u slučaju predaje gotovih proizvoda, poluproizvoda i delova proizvoda odgovarajućem skladištu. Njome se završava ciklus proizvodnje po jednom radnom nalogu- sadrži podatke o nazivu govotog proizvoda (dela), količini, overi kontrole, šifri radnog naloga i predajnice.
10. DECISION SUPPORT SYSTEMS – DSS
DSS – sistemi za podršku odlučivanju – imaju zadatak da pružaju pomoć pri donošenju odluka, ali sa naglaskom na rešavanju nestruktuiranih ili slabo struktuiranih problema. DSS pružaju pomoć pri odlučivanju na svim nivoima, ali su od posebnog značaja za više nivoe. Za razliku od upravljačkih IS koji pretežno olakšavaju horizontalan protok informacija, DSS podržavaju vertikalne informacione tokove i tako potpomažu integraciju informacija koje se koriste na različitim organizacionim i upravljačkim nivoima. Oni olakšavaju sintezu informacija iz pojedinih podsistema za strateško odlučivanje i doprinose automatizaciji strateškog planiranja i predviđanja.
Evolucija korisnikovih potreba i sposobnosti DSS
Osnovne komponente DSS u periodu od ranih ’70. do ’90. godina:
Danas, sa sve kompleksnijim uslovima privređivanja, kao i sa razvojem IT, došlo je do pomaka u razvoju DSS. Komponente današnjih DSS su:
Podsistem za upravljanje podacima se sastoji iz:
Baza podataka predstavlja kolekciju međusobno povezanih podataka organizovanih prema potrebama i strukturi organizacije, koji mogu da se koriste od strane jednog ili više korisnika, za jednu ili više aplikacija. Veći DSS poseduju bazu podataka u okviru „Data Warehouse“ – skladišta podataka.
Razlikuju se podaci koji potiču iz spoljašnjih (internet, podaci iz industrijske grane, sa tržišta, državni propisi...) i unutrašnjih izvora (sama organizacija). Veza između spoljašnjih podataka i DSS može se ostvariti preko baze podataka DSS-a ili direktnim unošenjem podataka tokom aplikacije.
Proces kreiranja DB ili DW preko spoljašnjih izvora naziva se ekstrakcija. Sistem za upravljanje bazom podataka – Database Management System – DBMS – omogućava upravljanje procesom ekstrakcije podataka.
Podsistem za upravljanje modelima se sastoji iz:
Podsistem za upravljanje znanjem ( Intelligent Decision Support Systems IDSS; Knowledge-baseg DSS) – ono što izdvaja ovaj sistem od ostalih je postojanje baze znanja, što omogućava pružanje korisniku ekspertize o postavljenom problemu.
Podsistem – koricnički interface se sastoji iz:
Ovaj podsistem pokriva sve aspekte komunikacije između korisnika i sistema za podršku menadžmentu, dakle, ne odnosi se samo na hardware i software, već na faktore koji se tiču lakoće korišćenja sistema, pristupačnosti sistema i faktore u vezi sa čovek-mašina interakcijom. Ima jako velik značaj kako za korisnike sistema, tako i za projektante IS. Od kvaliteta korisničkog interfacea zavisi mogućnost upotrebe i prhvatljivost sistema od strane korisnika.
Struktura DSS
Klasifikacija DSS:
Prednosti upotrebe DSS:
Ograničenja DSS:
14. GROUP DECISION SUPPORT SYSTEMS – GDSS
GDSS je interaktvivni, računarski sistem koji pomaže nizu donosioca odluka u rešavanju nestruktuiranih problema, koji rade zajedno kao grupa.
Među komponente GDSS ubrajamo: hardware, sofrtware, korisnike i procedure. Software čine baza podataka, baza modela, program za upravljanje sistemom i fleksibilan korisnički interface.
Svaki član grupe preko svog kompjutera ima pristup glavnom procesoru preko mreže (najčešće LAN, u novije vreme Interneta). Osim pristupa GDSS, svi članovi grupe imaju pristup istoj bazi podataka i bazi modela.
Najvažnije karakteristike GDSS:
Pogodnosti koje pruža upotreba GDSS:
Model GDSS
15. EXPERT SYSTEMS – ES
Pojavom ES znatno je olakšan rad na onim mestima odlučivanja gde se donose veoma složene ili veoma značajne odluke. ES su programski sistemi koji sadrže ljudsko znanje i koriste ga u rešavanju problema iz oblasti veštačke inteligencije.
ES podrazumeva uspostavljanje unutar računara dela veštine nekog eksperta koja se bazira na znanju i u takvom je obliku da sistem može da ponudi inteligentan savet ili da preduzme inteligentnu odluku o f-ji koja je u postupku. Poželjna dopunska karakteristika, koju mnogi smatraju osnovnom, je sposobnost sistema da na zahtev verifikuje svoju liniju rezonovanja, tako da direktno obaveštava korisnika koji postavlja pitanje. Način ostvarivanja je programiranje na bazi pravila.
Istorija razvoja ES:
Prvi počeci razvoja sistema zasnovanih na znanju se javljaju polovinom ’60. godina. Kako razvoj ES zavisi od razvoja IT, odnosno od performansi kompjutera, tek tokom ’80. godina ES doživljavaju ekspanziju na komercijalnom tržištu.
Prema stanju iz 1988. ES su se tada primenjivali u oko 150 oblasti, a samo četiri godine kasnije u SAD je bilo kiršćeno najmanje 3000 ES, od čega je nekoliko stotina bilo razvijeno (nisu korišćene školjke) i testirano na svom polju primene.
U daljem razvoju ES prognozira se razvoj povezivanja ES sa DSS, multimedijom, neuronskim mrežama itd.
Podele ES:
ES poseduju sedam dimenzija:
Zadaci koje ES uspešno rešavaju:
Model jednostavnog ES sastoji se iz četiri dela:
Znanje eksperta se čuva u nizu fajlova nazvanih Baza znanja. Najčešće je znanje predstavljeno pomoću „if ... then“ pravila. „Mehanizam“ za zaključivanje koristi bazu znanja kako bi se obezbedila nova informacija. Preko korisničkog interfacea se omogućava komunikacija između ES i korisnika. Radna memorija sadrži detalje o stanju znanja sistema u određenom trenutku.
Proces f-nisanja ES može se rasčlaniti na pet komponenti:
16. HYBRID SYSTEMS – HS
HS nastaju integracijom dva ili više kompjuterskih IS. Razvijeno je više klasa HS, a među osnovne spadaju:
Oblici integracije dva ili više IS međusobno se razlikuju po arhitekturnim rešenjima spajanja sistema.
Integracija ES i DSS se može izvesti na dva osnovna načina:
Varijante HS:
Kao najkompleksniji oblik integracije ompjuterskih IS za podršku menadžment odlučivanju smatra se tzv. Globalna integracija, koja može uključivati nekoliko tehnologija za podršku menadžmentu i nekoliko kompjuterskih IS, ili čak povezivanje sa sistemima iz druge organizacije.
U okviru savremenih modela globalne integracije kompjuterskih IS uključene su i brojne napredne tehnologije radi pobošanja karakteristika modela. U okviru filtracije podataka se uključuju inteligentni agenti ili pretraživači koji znatno skraćuju vreme potrebno da se izdvoje neophodne informacije. Takođe, postoji težnja da se čitav model uskladi sa protokolima standardnim za priključivanje sistema na globalnu kompjutersku mrežu – Internet. Koncept virtuelnog poslovanja predstavlja još jedan aspekt trgovine u budućnosti.
Prilikom izbora sistema za podršku menadžment aktivnostima treba napraviti balans tako da izabrani sistem u potpunosti zadovoljava potrebe poslovnog sistema, a da pri tom bude takav da obezbeđuje konkurentske prednosti, adaptilnosti poslovnom okruženju i razvoj.
17. DATA WAREHOUSE – DW
Bill Inmon („otac“ DW) definiše ga kao:
kolekciju podataka za podršku menadžerskom procesu odlučivanja.
DW je baza podataka (DataBase) sa posebnom strukturom podataka, projektovanom tako da se relativno brzo i jednostavno mogu izvoditi složeni upiti nad velikom količinom podataka.
Glavna osobina je da pruža brz pogled i analizu velike količine poslovnih podataka.
IBM za DW ponekad koristi termin „Informaciono skladište“. Uobičajeno je da je DW smešten na mainframe serverima u preduzeću.
DW obavlja najmanje tri različite aplikacije:
Fleksibilnost i sposobnost adaptacije promenljivim poslovnim potrebama su vrlo bitne osobine DW.
Za razliku od drugih IS, DW poseduje osobine objedinjavanja različitih podataka koji mogu poticati iz različitih proizvodni – informacionih sistema, realizovanih na različitim platformama, može se relativno brzo otkriti promena u izvornom sistemu, ima iterativni karakter (onaj koji se ponavlja) izgradnje modela podataka, može se detektovati greška u proizvodnom sistemu, dugotrajnije čuva podatke u odnosu na klasične porizvodno-informacijske sisteme (najčešće 5 – 10 god).
DW vrši f-ju objedinjavanja podataka iz svih raspoloživih izvora, i ovo je upravo jedan od najtežih zadataka prilikom izgradnje DW.
Direktan ručni unos podataka u DW nije dozvoljen, jer se podaci unose preko proizvodno – informacionog sistema. Unos podataka se obavlja automatski i periodično. Ovaj proces obavlja program, a dinamika njegovog pokretanja zavisi od potrebe korisnika u pogledu ažurnosti podataka.
DW koncept se zasniva na odvajanju On Line Transaction Processing – OLTP i On Line Analytical Processing – OLAP.
Mogući problemi pri izgradnji DW:
Datamart (tržište podataka) definiše f-nalnu celinu koja u sebi objedinjava podatke slilnog tipa koji su organizovani u dimenzionalnom hodelu. Datamart može i ne mora biti deo DW. Može egzistirati samostalno. Najčešće je u vezi sa jednim delom poslovanja preduzeća, a usmeren je ka grupi korisnika (npr. Datamart za knjigovodstvo, marketing i sl.).
|