|
Vjekoslav Kaleb (Tijesno na Murteru, 1905 - ). Već privm knjigama novela
(Na kamenju, Izvan stvari) uvrstio se u red naših najboljih prozaika. U
izvrsno komponiranim novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela
šibenske Zagore, osebujnim stilom i jezikom, što je rezultat njegovog
boravka kao učitelja u kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije završetka
NOB-e u kojoj je i sam učestvovao, piše romane i kraće proze iz borbe i
okupacije, u kojima slika našeg čovjeka u njegovim najtežim i
najsvjetlijim trenutcima (Divota prašine). Osim toga napisao je novele
Brigada i Nagao vjetar; romane Ponižene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi
zvuci.
Vrsta djela: psihološka novela
Mjesto radnje: seoska kuća u dalmatinkoj Zagori
Vrijeme radnje: rana jesenska večer
Fabularni tijek: Jedne večeri u kuću seljačke obitelji dolazi pas.
Jednostavno se pojavio na vratima kuće i ušao. Domaćini su se jako
začudili. Dok su večerali, pas je prišao ocu Franji i stavio mu šapu na
koljeno. Frane mu je bacio na pod hrane, ali pas nije htio jesti dok mu
Mara nije dala hranu na tanjuru. Uskoro su se pojvaili susjedi i počeli
znatiželjno i s poštovanjem promatrati psa, ispitivati njegove domaćine
i svrhu dolaska psa. Dok su oni pričali i nagađali odakle je pas i zašto
je tu, on je otspavao i otišao.
Kompozicija djela:
Uvod: U dosadno blagdansko veče obitelj (otac Frane, majka Mara i
slaboumna kči, čije se ime čak i ne spominje) se sprema na počinak, ali
tišinu i ispražnjenost prekida nenajavljeni gost - pas.
Zaplet: Njegovo prisustvo kod ukućana izaziva strah i poštovanje kao
odraz njihovog neznanja i neukosti. U kratkom vremenu koje je kod njih
proveo ništa se bitnog nije desilo, tek se u mužu probudila lagana nada
kako jedan neznatan i čudan događaj može u život unjeti željenu
promjenu.
Epilog: Odlaskom psa, pred kojim su se svi povukli i napravili put, mimo
njih je prošla životna prilika o kojoj su u sivilu svoje svakodnevnice
snivali.
Analiza likova
Pas: Jedini zanimljivi i karakteran lik ove novele je pas. Ne samo
izgledom nego i ponašanjem već je na samom početku jasno da nije riječ o
lutalici nego o gospodskom psu pedigriranog porijekla. Ima pametne oči
koji su fascinirale seljane. On je tih i svojim držanjem i suzdržanim
ponašanjem ostavlja dojam nekog gospodina.
"S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije
svijeće na oltaru... Ovelik lovčarski pas prepeličar, duge sive dlake,
tankih smeđih ušiju obješenih i priljubljenih uz obraze kao baršunaste
krpe. Nekako je tih, svečan i bojom se slaže s mrakom, a oči mu su
odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i očekuje znak dobre volje."
Mara: seljačka žena u kojoj je pas probudio veliko poštovanje, te se ona
prema njemu odnosi kao prema uvaženom gostu.
Kći: ona je raščupane kose, slaboumna.
Seljani: sviju je strah psa, osjećaju da je on kulturniji,
civiliziraniji i nekako u svemu bolji. Zbog tog osjećaja ga jako
poštuju, ali ga ni ne žele u svome selu.
 |
RSS link na komentare
no ipak bi se moglo malo ...