|
UVOD
Sadržaj specijalističkog rada « Penzijsko i Invalidsko osiguranje »jedna od grana prava osiguranja i socijalnog prava ukazuje na to da je kako pravo osiguranja, tako i njegova grana, penzijsko i invalidsko osiguranje , su izašli iz faze početnog konstituisanja i da se sada nalaze u svojoj visokoj fazi uspona i razvoja. U prvom djelu ovog rada razmatrana su osnovna i opća pitanja i pojmovi prouč- avanja prava osiguranja, a u drugom dijelu detaljno je obrađena jedna od grana prava osiguranja tj. penzijsko i invalidsko osiguranje.
Kroz razmatranje i proučavanje osnovnih pojmova i pitanja penzijskog i invalids- kog osiguranja do ći ćemo do ve ćeg obima saznanja o veoma važnoj funkciji prava osiguranja i to socijalno-zaštitnoj funkciji životnog standarda kako pojedinca,tako i cjelog društva uopšte u svim zemljama.
U prvom dijelu specijalističkog rada obrađena su osnovna pitanja iz prava osigur- anja , kao što su : mjesto, značaj i pojam osiguranja, osnovne funkcije osiguranja, funkcija zaštite imovine i lica, vrste osiguranja, osnovni elementi osiguranja, rizik, premija osiguranja, osigurani slučaj, suma osiguranja i ostali pojmovi prava osig- uranja.
U drugom dijelu specijalističkog rada detaljno su obrađena osnovna pitanja i poj- movi iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, kao grane osiguranja,kao što su: pojam i predmet penzijskog i invalidskog osiguranja , modeli penzijskog i inva- lidskog osiguranja u svijetu, osnovne karakteristike reforme penzijskog i invalids- kog osiguranja, principi penzijskog i invalidskog osiguranja, pravni odnosi penzij- skog i invalidskog osiguranja , nastupanje osiguranog slučaja ( rizika ) kao uslova postanka prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, rizici penzijskog i invalids- kog osiguranja( starost i smrt, invalidnost), izjava lica kod osiguranog slučaja kao uslova postanka pravnih odnosa i prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, elementi pravnih odnosa penzijskog i invalidskog osiguranja, pravo na starosnu penziju, pravo na invalidsku penziju , pravo na porodičnu penziju, pravo invalida druge kategorije,pravo na novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost, penzijski staž, doprinosi iz penzijskog i invalidskog osiguranja, obveznici penzijskog i inval- idskog osiguranja, organizacija Federalnog zavoda za penzijsko / mirovinsko i in- osiguranje i ostali pojmovi penzijskog i invalidskog osiguranja.
1. POJAM OSIGURANJA KAO EKONOMSKE KATEGORIJE PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Razvoj ekonomskih odnosa , kao i visoko razvijene proizvodnje ne može se ostva- riti bez vršenja (obavljanja ) djelatnosti osiguranja. Obavljanje djelatnosti osigur- anja započinje pojavom roba, pojavom novca, pojavom tržišta, tj. robno-novčanih odnosa, pojavom klasnog društva. Kroz razvoj društva funkcija osiguranja je uvi- jek ista, a to je zaštita lica i imovine.
Djelatnost osiguranja stalno raste i ono je neophodno u svakom društvu, u svakoj državi. Funkcije osiguranja su univerzlane bez obzira na stepen razvoja društva, karakter društveno - političkih, društveno-ekonomskih odnosa, te su od izuzetnog značaja za svako društvo. Na univerzalno tehni čkoj organizaciji osiguranja se za- sniva osiguranje, kako u savremenim razvijenim državama, tako i u zemljama u tranziciji.
Osnovno obliježje savremenog osiguranja je stalno širenje obuhvatanja rizika. Osiguranici se i osiguravaju zbog rizika, štete , koji se stalno povećavaju, u rastuć- oj su putanji a što dovodi do stalnog širenja osiguranja.
Osiguranje je pravno-ekonomska kategorija, čija je svrha da obezbje đivanjem sre- dstava osiguranja u okviru odgovarajućeg oblika organizovanja, obezbjedi nakna- du štete ili isplati ugovorenu svotu novca u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, a što ima za cilj obnovu uništenog ekonomskog dobra ili obezbje đenje isplate odre- đene svote novca, u slučaju nastupanja osiguranog slučaja kada je u pitanju osigu- ranje lica.
Funkcija osiguranja se pojavljuje u ulozi faktora privredne stabilnosti.Osim što je ekonomski, osiguranje je i pravni institut. Kako bi se realizovale ekonomske funk- cije osiguranja, neophodno je zaklju čiti ugovor o osiguranju,kojim se ugovarač os- iguranja obavezuje da plati odre đeni iznos osiguravaču, a osigurava č se obavezuje da ako se desi događaj kao osigurani slučaj, isplati ugovaraču (osiguraniku)ili nek- om tre ćem licu naknadu osiguranja, odnosno ugovorenu svotu novca. Da bi se obavljala djelatnost osiguranja, potrebno je da postoje odgovarajući prav- ni oblici organizovanja društva za osiguranje. Oni su različiti u pojedinim sistem- ima osiguranja u svijetu.
Pojam prava osiguranja je znatno širi od pojma ugovora o osiguranju, čemu se vi- di i njihova razlika . Pomoću pojma ugovora o osiguranju ( pravna kategorija ) ne može se dati pojam cjelokupne djelatnosti osiguranja kao prvenstveno ekonomske kategorije.
Definicije osiguranja razlikuju se shodno ekonomsko-pravnim teorijama:teorija potrebe, teorija sigurnosti, tehničko-pravne i mješovite teorij(teorija preduzeća, teorija rizika , teorija rizične zajednice i teorija kompenzacije) i pravnim teorija- ma (teorija odštete itd.).
Pravo osiguranja čine sve pravne norme koje se odnose na osiguranje.Ove norme mogu biti kako one koje regulišu pravni položaj društva za osiguranje(uključuju- ći i nadzor), tako i one norme koje regulišu osiguranje - pravne odnose kojima se zasniva djelatnost osiguranja imovine lice , poslovi saosiguranja,poslovi reosigur- anja,te i poslovi neposredno povezani sa poslovima osiguranja,te u širem smislu i pružanje drugih usluga u osiguranju.
2. OSNOVNE FUNKCIJE OSIGURANJA
Osnovna funkcija osiguranja je zaštita pojedinca, njegove ličnosti i imovine. Staln- im razvojem osiguranja razvile su se i njegove druge funkcije, a koje su značajne kakoza osiguranike, tako i za treća lica, kao i za društvo u cjelini. Savremeno osiguranje ima sljede će funkcije:
- zaštitnu u smislu pružanja zaštite imovine i lica
- akumulacionu funkciju
- socijalnu funkciju (funkcija poboljšanja uslova za život)
- međunarodnu funkciju.
2.1 FUNKCIJA ZAŠTITE IMOVINE I LICA
Funkcija zaštite imovine i lica je osnovna i najstarija funkcija osiguranja.Iz nje pr- oizilaze i ostale funkcije osiguranja,koje su nastajale u pojedinim periodima razvo- osiguranja. Funkcija zaštite imovine i lica,preko osiguranja se ostvaruje neposred- no i posredno.
Neposredno čuvanje imovine i lica, ostvaruje se prije svega preventivnom i repres- ivnom funkcijom osiguranja, te i bonifikacijom.Neposredno čuvanje imovine i lica sprečava nastanak šteta,doprinosi smanjivanju ve ć nastale štete i stimuliše osigur- anike da sami efikasnije štite svoju imovinu, a posredno čuvanje imovine i lica sa- mo nadokna đuje već nastalu štetu. Najznačajniji vid neposredne zaštite imovine i lica predstavljaju preventivne mjere.
Interes pojedinca, kao i društva u cjelini jeste da se ve ć nastala šteta u što kraćem roku nadoknadi, da se njene posljedice što više umanje,ali i prvenstveno da se org- anizuje takav sistem zaštite koji će omogućiti da štete ne nastanu ili da nastaju ali u što manjem obimu.
Tako osiguranici plaćaju premiju osiguranja, u skladu sa zakonskim aktima, izdv- ajaju i dio za organizaciju i sprovođenje preventivnih mjera. Shodno Zakonu o osiguranju među poslove osiguranja imovine i lica,ubrajaju se i poslovi preduzimanje mjera za spre čavanje i suzbijanje rizika,koji ugrožavaju osi- gurana lica i imovinu.
Sistem bonifikacije znači umanjivanje visine premija osiguranicima, koji su se u odre đenom periodu na svjestan način odnosili prema imovini koja je predmet osi- guranja.On je i stimulativna mjera za osiguranika da se odnosi savjesno prema os- iguranoj imovini,a to je i u interesu osiguranika jer mu imovina ostaje neošte ćena, a i u narednom ugovornom roku za osiguranje uplaćuje manju premiju. U svojim aktima osiguravajuće društvo utvrđuje pravo na bonifikaciju,način ostv- arivanja prava na bonifikaciju i visinu bonifikacije.
U pravu osiguranja su utvrđene i represivne mjere ili sankcije, koje veoma doprin- ose neposrednoj zaštiti imovine i lica. Represivnim mjerama se sankcionišu nesavj- esni osiguranici i represivna zaštita se sprovodi na više načina. Ako osiguranik namjerno ili prevarom izazove osigurani slučaj,osiguravajuće dru- štvo nije dužno da isplati naknadu osiguranja,a osiguranik je dužan preduzeti pro- pisane,ugovorne i ostale mjere neophodne da se spriječi nastupanje osiguranog sl- učaja,a ako isti nastupi, dužan je preduzeti sve što je moguće da se ograniče njege- gove štetne posljedice.Ukoliko to osiguranik ne učini, a za učinjene propuste nema opravdanja, obaveza društva za osiguranje se smanjuje za onoliko za koliko je na- stala ve ća šteta zbog neispunjenja obaveza osiguranika.
Sistem represivnih mjera i sankcija je stimuliranje savjesnog odnosa osiguranika prema osiguranoj imovini , odnosno represija prema nesavjesnim osiguranicima. Društvo za osiguranje u svojim aktima propisuje obavezu pove ćanja premije za nesavjesne osiguranike u narenom ugovornom periodu, ali nemaju pravo da u odredbama ugovora predviđaju ih u uslovima osiguranja kao sankciju gubitka pr- ava na naknadu štete ili svotu osiguranja. Ukoliko osiguranik poslje nastanka osi- guranog slučaja ne izvrši u roku neku od svojih propisanih ili ugovornih obaveza.
Posredan način zaštite imovine i lica ostvaruje se tako, što kada nastupi osigurani slučaj, odnosno kada nastupi šteta, društvo za osiguranje u predvi đenom roku isp- aćuje naknadu ili ugovorenu svotu novca osiguraniku i na taj način ga obeštećuje. Isplatom naknade štete ili ugovorene svote ostvaruje se najjednostavniji najvažni- iji vid zaštite imovine i lica, te se osiguranik obezbje đuje na siguran način od rizi- ka štete.
Funkcijom pravovremene organizovane obnove onoga što može biti uništeno, osi- guranje spre čava da se masa uloženih dobara ( investicija ) u proizvodnji u jednoj privredi smanji, te se pojavljuje kao elemenat stabilnosti u cjelokupnoj privredi. Osim zaštite lica (pojedinca) i imovine, savremeno osiguranje ima funkciju i zašti- te trećeg lica, uvođenja obaveznih osiguranja na osnovu zakona. Kad su u pitanju tre ća lica,to su lica koja bez svoje krivice pretrpe štetu na svojoj ličnosti ili imovini, te ih savremeno osiguranje u što većoj mjeri štiti.To je najčešće slučaj obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraćaju,takozvano obavezno os- iguranje auto-odgovornosti i obavezno osiguranje korisnika, korisnika vazduhopl- ovstva za štete pričinjene tre ćim licima.
Akumulaciona funkcija osiguranja je važna funkcija osiguranja u državama sa ra- zvijenom tržišnom privredom, kao i državama u tranziciji, kao što je to slučaj sa BiH. Društvo za osiguranje mora uvijek da raspolaže znatnim sredstvima, kako bi na osnovu ukupno uplaćenih premija velikog broja osiguranika vršilo naknadu št- ete onim osiguranicima na čijoj ličnosti ili imovini nastala šteta u raznim vremens- kim periodima.
Na osnovu gore navedenog,i pored savremene tehničke organizacije osiguranja,dr- uštva za osiguranje trebala bi da u stabilnim uslovima funkcionisanja (poslovanja) raspolažu znatnim sredstvima raspore đenim u odgovarajućim fondovima te tako proizilazi iz suštine osiguranja i akumulaciona funkcija osiguranja.Socijalna funk- cija ili funkcija podizanja životnog standarda stanovništva proizilazi iz prethodne dvije funkcije osiguranja i to:funkcije zaštite imovine i lica i akumulacione funkci- je.Na osnovu ugovora o osiguranju osiguranom licu kada nastupi šteta se vrši nak- nada štete, a ako se radi o licu koje nije osigurano šteta se ne nadoknađuje. Iz oba- veze osiguravača da nadoknadi štetu osiguranom licu, proizilazi socijalna funkcija osiguranja. Socijalno osiguranje je poseban vid osiguranja, kojim se ne bave društva za osiguranje samo, u neposrednoj je vezi sa zaštitom životnog standarda.
Osim neposrednog o čuvanja životnog standarda osiguranika, osiguranje svoju so- cijalnu funkciju vrši posredno osiguravajući svoju akumulacionu funkciju, tj. ula- žući sredstva osiguranja prekofinanskijskih organizacija.
U stabilnim uslovima privrede,osiguranje stvara uslove za poboljšanje životnog st- andarda ne samo pojedinca-osiguranika ve ć i cjelog društva. Me đunarodna funkcija osiguranja se ogleda u prenošenju rizika iz jedne zemlje u drugu zemlju neposrednim ili posrednim osiguranjem i predstavlja karakteristiku savremenog osiguranja.
Domaća pravna i fizička lica mogu kod inostranog osiguravača osigurati imovinu i lica od rizika, od kojih se u domaćoj zemlji ne vrši osiguranje, kao i imovinu koja je predmet ekonomskih odnosa sa inostranstvom i drugu imovinu i lica na koje to propiše vlada dotične domaće zemlje.
S obzirom na to da osiguranje i reosiguranje imaju sve više međunarodni karakt- rt,potrebno je ukazati i na postojanje svjetskog udruženja za pravo osiguranja(AI- DA )osnovano 1962 g., i do sada je održalo 10 kongresa bave ći se najbitnijim odno- sno najaktuelnijim pitanjima savremenog osiguranja.
 |
RSS link na komentare
no ipak bi se moglo malo ...