Seminarski Maturski Diplomski Rad

Biografija Sime Matavulja
1852. 31. avgusta roden je u Šibeniku, u porodici koja se naselila u ovaj grad još krajem 17. vijeka "odnekud iz Bosne". Po ženskoj lozi bila je to jedna od najstarijih srpskih porodica u gradu. Otac Stevan, koji je bio stocni trgovac, i majka Simeuna izrodili su petoro pjece. Poslije rane muževljeve smrti 1860. godine, Simeuna je osnovala i uspješno vodila radionicu narodnog odijela.
1859-1862. Završava u Šibeniku osnovnu školu naporedo na srpskom i italijanskom jeziku.
1862-1864. Završava u Šibeniku prvi i drugi razred gimnazije.
1864-1868. Zbog slabijeg ucenja zakratko je 1864. godine bio u trgovackoj radnji, a zatim odlazi u manastir Krupa kod strica igumana Serafima, gdje se je pripremao za kaludera i privatno ucio bogosloviju. Godine 1868. napušta manastir i odlazi u Zadar, gije upisuje uciteljsku školu.
1868-1871. Završava u Zadru uciteljsku školu.
1871-1872. Radi kao ucitelj u Đevrskama i u Bukovici.
1872-1874. Uciteljuje u Islamu kod Zadra, gdje se upoznaje i druži sa kontom Ilijom Jankovicem, potomkom znamenitog epskog junaka Stojana Jankovica. Ujesen 1874. godine provodi dva mjeseca na vojnoj vježbi u Puli.
1873. Objavljuje prvi književni rad, pjesmu Noc uoci Ivanja, u zadarskom Narodnom listu.
1874-1881. Živi u Herceg-Novom i radi kao ucitelj italijanskog jezika u pomorskom zavodu "Srbina", u periodu 1880-1881. godine bio je i privremeni upravnik tog zavoda. Za vrijeme Nevesinjskog ustanka 1875. godine kratko vrijeme u avgustu boravi kao dobrovoljac u ceti Mice Ljubibratica. Godine 1877, na raspustu, bio je dobrovoljni bolnicar u ruskoj bolnici u osvojenom Nikšicu.
1881. Umiješan je u drugi Bokeljski ustanak, zbog cega je bio prinuden da prebjegne u Crnu Goru, na Cetinje. Objavljuje prvi prozni rad, pod naslovom Naši prosjaci, u zadarskom Narodnom lisšu.
1882-1887. Živi i radi na Cetinju, najprije kao nastavnik francuskog jezika u gimnaziji, potom kao nadzornik osnovnih škola i kao nastavnik prestolonaslednika Danila. Godine 1882. vodi crnogorske dake u Pariz na školovanje u francuskim državnim akademijama.
1883. Objavljuje prvu pripovijetku u Glasu Crnogorca na Cetinju.
1885. Zapocinje objavljivanje romana Uskok Janko, u definitivnoj verziji Uskok, u listu Crnogorka na Cetinju.
1887. Prelazi u Srbiju i radi dva mjeseca kao "ucitelj II klase" u gimnaziji u Zajecaru.
1887-1889. Vraca se u Crnu Goru na Cetinje, gdje je bio ucitelj prestolonaslednika kneza Mirka.
1888. Zapocinje objavljivati u listu Stražilovo u Novom Sadu prvu verziju romana Bakonja fra-Brne pod naslovom Kako je Pjevalica izlijvcio fra-Brnu. Objavljuje u Novom Sadu prvu zbirku pripovjedaka pod naslovom iz Crne Gore i Primorja I.
1889. U septembru prelazi u Beograd i zapošljava se kao ucitelj I klase u Nižoj (Terazijskoj) gimnaziji, u kojoj radi sve do 1892. godine kad je razriješen dužnosti zbog slaboga zdravlja. Objavljuje na Cetinju zbirku Iz Crne Gore i Primorja P.
1890. Srpska kraljevska akademija objavljuje mu pripovijetku Novo oružje, zajedno sa pripovijetkom Laze K. Lazarevica On zna sve. U Zagrebu objavljuje zbirku Pripovjedaka Iz primorskog života.
1891. Objavljuje u Beogradu dvije zbirke pripovjedaka Sa Jadrana i Iz beogradskog živoša.
1892. Oženio se Milicom Stepanovic, uciteljicom više djevojacke škole, koja je umrla 1893. godine. Objavljuje u Beogradu romane Bakonja fra-Brne i Uskok.
1893-1895. Radi kao šef Presbiroa pri Ministarstvu inostranih dela. Poslije toga radi kao službenik Presbiroa i obavlja u ministarstvu specijalne zadatke i predvodi povjerljive misije.

Centralno djelo knjnizevnog stvaralastva Sime Matavulja, roman Bakonjna fra Brne, pojavio se u zasebnom izdanju 1892. godine. Ovaj roman primljen je odmah kao jedno od kapitalnih djela realizma jugoslovenske knjizevnosti. Svojstva koja je Matavulj ispoljio u pripovjetkama sa motivima iz primorskog zivota, ono zivo, neposredno osjecanje stvarnosti i ljudi, ona teznja da se zivot, bez dotjerivanja i ukrasavanja, prikaze onakav kakav je, ona velika Matavuljeva stvaralacka sposobnost u slikanju umjetnickih portreta, ta svojstva dosla su do punog izrazaja u ovom epohalnom djelu.
Zivot Primorja ocrtavao se u ostroj, gruboj istini ispod humora koji se zasijao vedrinom i zivahnom dobrodusnoscu. Ispod tog humora koji nije imao satiricne tendencije ipak se ocrtava manastir kao nezajazljivo cudoviste koje prozdire sveze snage naroda. U romanu Bakonja fra Brne na jednoj strani je ubogo primorsko selo koje sahranjuje svoju djecu u manastir kao u zivu grobnicu, na drugoj je izobilje i bogatstvo manastira, u kome gnjili i trune zivot. Matavulj ne idealizuje selo, od ovog kontrasta bogatstva i gladi ne stvara nikakvu drustvenu tezu.