|
1. TEZA : BILJE[KA O PISCU
Giovanni Boccaccio (1313-1375),bio je talijanski pripovijeda~ i romanopisac, prou~avatelj Dantea (napisao @ivot Danteov i komentar Bo`anstvene komedije). U romanu u prozi Filocolo (1338) obradio je ljubavno-pustolovnu temu o ustrajnoj ljubavi, vrlo poznatu u srednjem vijeku. Uromanima u stihovima (u oktavama) Filostrato (1338) i Teseida (1339/40) obra|uje teme iz gr~kih bajki. Autobiografsku gra|u obradio je u proznom romanu Elegija gospe Fiammette (1343). Legendarnu gra|u o postanku Fiesola i Firence obradio u oktavama u spjevu Ninfale fiesolando (1344-1346). Najzna~ajnije je djelo Dekameron (1348-1353), {to zna~i knjiga deset dana. U zbirci od sto novela, dok kuga vlada u Firenci, sedam djevojaka i tri mladi}a provode vrijeme u prirodi pri~aju}i naizmjenice deset novela u deset dana. Svojim djelom Boccaccio je otvorio nova tematska podru~ja iz li~nog i intimnog `ivota, potvrdio nove renesansne poglede na ljudski `ivot, a noveli postavio njene klasi~ne izra`ajne okvire tako da }e stil njegove novele stolje}ima biti i ostati uzor talijanske umjetni~ke proze. Na sli~an na~in kao Petrarchin Canzionijere u lirici.
Podatke na{ao:
U knjizi Decameron Giovannia Boccaccia, izdava~ko poduze}e “Re~ i Misao”, Beograd, 1962.god.
2. TEZA : ANALIZA DJELA
TRE]I DAN, NOVELA PRVA
LIKOVI: Nuto (vrtlar)
Masetto
Nadstojnik
Glavna ~asna sestra
Opatice
MJESTO DOGA\ANJA: ”U ovom na{em kraju bio je, a i sada je jedan...”
FABULA: U nekom je kraju postojao samostan. U njemu je radio vrtlar po imenu Nuto. Odr`avao je vrt, ali kako su ga zadirkivale opatice i po{to nije bio zadovoljan pla}om, izravnao je ra~une i vratio se u svoj rodni kraj Lamporecchio. Tamo ga je do~ekao mudri Masetto, i ~uv{i ~ime se i kako Nuto, uzeo je sjekiru i uputio se prema samostanu. Malo je razmislio i do{ao do zaklju~ka, po{to je mlad, da se pravi da je nijem, jer ga ina~e mo`da ne bi htjeli uzeti da radi za njih. Kad je do{ao tamo, obavio je nekoliko poslova. Nadstojnik se uvjerio da on vrlo dobro obavlja svoj posao, dogovorio se sa glavnom ~asnom sestrom da ga zadr`e. Dok se jednog dana pravio na livadi da drijema, pored njega su pri~ale dvije opatice kako su ~ule, da je ono {to mu{karac mo`e pru`iti `eni mnogo ljep{e od najljep{ih zadovoljstava na svijetu, te odlu~e to isprobati s njim. Nakon {to su to radile vi{e dana, opaze ih tako druge opatice, pa im se i one pridru`e. Tako je Masetto morao zadovoljavati svih deset opatica. [etaju}i se vrtom jednog dana glavna ~asna sestra primijeti Masetta napola gola, pa i ona odlu~i to isprobati. Odnese ga u dvor i zadr`i ga tamo par dana. Nakon vi{e dana, Masetto nije mogao vi{e izdr`ati sve to,pa je progovorio glavnoj ~asnoj sestri. Ispri~ao joj je da ta bolest nije njemu uro|ena, i da sada nije naglo progovorio. Priznao joj je istinu o opaticama i molio je da ona to sredi. Ona se dogovorila sa drugim opaticam o tome kada }e ga koja imati. Kada je umro nadstojnik, njega su stavili na njegovo mjesto. Kada je Masetto ostario, vratio se u rodni kraj Lamporecchio veoma bogat.
TRE]I DAN, NOVELA ^ETVRTA
LIKOVI: Puccio di Rinieri
Isabetta (Pucciova `ena)
Don Felice
MJESTO DOGA\ANJA: ”Blizini San-Brankacija `ivio je jedan...”
FABULA: Nedaleko crkve San-Brankacija `ivio je Puccio di Rinieri. Bio je vrlo pobo`an. Imao je mladu i vrlo lijepu `enu pod imenom Isabetta. Jednog je dana u taj kraj do{ao redovnik imenom Don Felice. Odmah je otkrio `elje Puccia, i ono {to mu~i njega i njegovu `enu. Puccio je bio vrlo pobo`an, i nije mogao pono u`ivati s `enom. On i njegova `ena su se zavoljeli, ali toj njihovoj ljubavi je bio prepreka Puccio, koji nije ~esto izlazio iz svoje ku}e. Don Felice je rije{io problem tako {to je Pucciu izmislio na~in kako da postane svetac. Rekao mu je da mora svaki dan postiti i svake no}i moliti na terasi o~ena{e i zdravomarije. Puccio di Rinieri je to povjerovao i dok je molio na terasi, Don Felice je u`ivao sa njegovom `enom u njegovoj sobi.
^ETVRTI DAN, NOVELA PRVA
LIKOVI: Salernski knez Tancredi
Vojskovo|a Capove
Ghismonda (K}i kneza Tancreda)
Guiscardo
MJESTO DOGA\ANJA: “Tancredo, knez od Salerna, bio je...”
FABULA: Salerinski knez Tancredi, imao je k}erku jedinicu imenom Ghismonda. Volio ju je vi{e nego {to su drugi roditelji volili svoju djecu, i zato ju nije htio udati. Kada je ona ve} bila u godinama kada se druge djevojke udaju, on ipak odlu~i da je uda, za vojskovo|u Capova. Me|utim ona nije voljela Capova, ve} se zaljubila za Guiscarda koji je bio iz ni`eg stale`a. Takav brak njen otac nebi nikad dopustio. Dala je naslutiti Guiscardu da ga voli. Po~eli su se tajno vi|ati. Jednog je dana Tancredi tra`io k}erku. Obi~avao ju je posje}ivati u sobi. Jedan dan do{ao je u njenu sobu i zaspao. Zaspao je na sakrivenom mjestu. Ona ga nije vidjela i po~ela se zabavljati sa Guiscardom. Kada je to vidio Tancredi, nije ni{ta rekao. [utio je i ~ekao, pa kada su oboje oti{li, neprimjetno se i{uljao iz sobe. Drugo jutro naredio je svojim slugama da zarobe Guiscarda, i odtad su ga u najve}oj tajini dr`ali zarobljenog u jednoj prostoriji dvora. Kad je saop}io k}erki da je zarobio Guiscarda, ona je rekla da treba oboje kazniti. Drugo je jutro knez Tancredi zagu{io Guiscarda. Izvadio mu srce i na tanjuru ga je poslao svojoj k}erki. Kada je ona vidjela to srce, dugo je vrijeme plakala nad njim, a kasnije je ulila u tu krv otrov i sve skupa popila. ^im je to ~uo knez Tancredi, dotr~ao je u njenu sobu, u kojoj je ona le`ala sa srcem Guiscarda naslonjenim na njeno srce. Zadnje rje~i koje je Ghismonda izgovorila bile su, da `eli da ih pokopaju zajedno da bude stalno s njim. To je njen otac kasnije i u~inio.
^ETVRTI DAN, NOVELA [ESTA
LIKOVI: Plemi} Negro da Ponte Cararo
Andreuola (k}i plemi}a Negra)
Gabriotto
Slu{kinja
MJESTO DOGA\ANJA: “U gradu Breschi `ivio je nekada jedan...”
FABULA: Plemi} Negro da Ponte Cararo imao je vi{e djece me|u kojima i k}erku Andreuolu. Andreuola se zaljubila u susjeda pod imenom Gabriotto, koji je pripadao ni`em stale`u od njenog. Slu{kinja joj je pomogla pri tome da Gabriotto dozna o tome kako ga ona voli, te da se oni vi|aju i u`ivaju skupa. Andreuola je sanjala da u`iva s njim, i da iz njega iza|e ne{to crno, i da ga ona gubi. Kada mu je ona to ispri~ala, nije htio vjerovati, pa ju je poku{ao smiriti. Malo kasnije umro je u njenim rukama. Slu{kinja joj je pomagala odnijeti tijelo do njegove ku}e. Putem su ih uhitili ~uvari i odnijeli pred sud. Nakon {to je ispri~ala istinu, otac se uvjerio da je nevina, pa ju je poveo ku}i. Gabriotta su zakopali sa svim po~astima a kasnije su Andreuola i slu{kinja oti{le su u samostan i `ivjele jo{ dugo o~i{~ene od grijeha.
PETI DAN, NOVELA ^ETVRTA
LIKOVI: Lucio da Valbona (mesar)
\akomina (`ena mesara Lucia)
Catarina (k}i mesara Lucia)
Ricardo Manardi
MJESTO DOGA\ANJA: “Nedavno je u Romaniji `ivio jedan...”
FABULA: Mesar Lucio da Valbona imao je k}erku Catarinu. Bila je najljep{a djevojka u tom kraju. Nakon {to ih je vi{e puta posijetio Ricardo Manardi, priznao joj je svoju ljubav. Po{to je njen otac pazio na nju, bio je problem kako da se sastanu. Ricardo je rekao neka no} prespava na terasi, pa da }e on na}i na~in da do|e kod nje. Ona je rekla roditeljima da joj je u sobi vru}e spavati, pa da uz njihovo dopu{tenje namjerava spavati na terasi. Ricardo je do{ao te no}i na terasu. Cijelu no} bili su zajedno, a pred jutro su zaspali. Kad se njen otac pred jutro probudio, vidio ih je na terasi kako skupa le`e. Pozvao je `enu da se i ona uvjeri u njihovu ljubav. Kad su se probudili, Catarina je po~ela plakati, jer se bojala oca i njegove osvete. Iznenadila se je kad je dobila dopu{tenje za njihovo vjen~anje.
PETI DAN, NOVELA OSMA
LIKOVI: Nesta|o degli Onesti
Paola Traversi
MJESTO DOGA\ANJA: “U Raveni, prastarom gradu Romanjie, bilo...”
FABULA: Nesta|o degli Onesti, bogat i otmjen plemi} zaljubio se u djevojku plemi}ke obitelji Traversi. Htio ju je osvojiti rasipaju}i svoje bogatstvo nad njom, me|utim ona ga nije htjela. Jednog je dana on poslan na molbu roditelja u Kjeso, gdje je ugledao scenu kako vitez tjera mladu djevojku. Pomislio je kad bi Poala vidjela takvu scenu, da bi ga od straha mo`da zavoljela. Vratio se u Ravenu, pozvao je nju i svoju rodbinu na ru~ak. Vidjev{i takvu scenu, Paola je pomislila da je njoj namjenjena, i strahuju}i za sebe zavoli Nesta|a. Uskoro su se nakon toga vjen~ali.
[ESTI DAN, NOVELA SEDMA
LIKOVI: Madona Filipa
Rinaldo de Puljezi
Lazarina de Gvacaljotrija
MJESTO DOGA\ANJA: “U gradu Pratu postojao je nekad...”
U ono vrijeme, u Pratu je postojao zakon koji je govorio da ako je mu` na|e u preljubu, `enu mo`e dati na sud i da ona mo`e biti obje{ena. Rinaldo de Puljezi je tako prona{ao u preljubu svoju `enu sa Lazarinom. Priveo ju je pred sud da joj oni sude. Kad su je upitali da li priznaje preljub, ona je potvrdno odgovorila, ali da `eli upitati mu`a, da li mu je ona uvijek udovoljavala `elje kada je on to htio. On je na to pitanje odgovorio potvrdno. @ena je rekla sudu da ne vidi razloga zbog }ega bi doma stajala neiskori{tena, za vrijeme dok nije potrebna svome mu`u. Sud je rekao da ona ima pravo, pa su izmjenili zakon tako, da bilo koja `ena koja zadovolji svog mu`a, mo`e zadovoljavati i druge mu{karce.
SEDMI DAN, NOVELA DRUGA
LIKOVI: Peronela
Mu` Peronele
\anelo Striniario
MJESTO DOGA\ANJA: “Prije kratkog vremena se u Napulju...”
FABULA: Peronela se o`enila siromahom. Po{to nisu imali novaca, on je svako jutro i{ao rano raditi ili tra`iti posao. Kasno se vra~ao doma. Za to vrijeme, dok je on radio, Peronela se zabavljala s \anelom Striniarom, koji bi dolazio kod nje ~im bi joj mu` oti{ao na posao. Tako je bilo vi{e dana, sve dok se jednog jutra ne vrati ku}i. Kada Peronela primjeti da se mu` ve} vratio sa posla, re~e \anelu da se brzo sakrije u jedno veliko bure koje su imali u ku}i. Peronela ka`e mu`u da ne}e imati {ta jesti ako se misli tako rano vra}ati s posla. On je doveo kupca za veliko bure koji }e mu dat pet srebrnih forinta. Rekla mu je da je iona isto na{la kupca koji }e joj isto dati sedam srebrnih forinta te da je taj kupac u{ao u bure da pregleda da li je cijelo. Kada je to ~uo njen mu`, potjera svog kupca, jer mu je on davao dvije forinte manje nego onaj drugi, te oti|e kod bureta da zavr{i posao. \anelo je rekao da je bure cijelo i da }e ga kupiti ako mu ga o~isti, {to je Peronelin mu` i u~inio. Dok je on ~istio to bure, Peronela i \anelo su se zabavljali. Kad je on zavr{io posao, \anelo je platio bure i odnio ga ku}i.
DEVETI DAN, NOVELA DRUGA
LIKOVI: Izabeta
Mladi}
Glavna ~asna sestra
Opatice
Sve~enik
MJESTO DOGA\ANJA: “U Lombardiji se nalazio jedan po...”
FABULA: Izabeta je bila opatica u samostanu. Zaljubila u mladi}a koji je dolazio u taj samostan. Priznala mu je svoju ljubav, pa su oni ~esto zabavljali. Kada su to druge opatice vidjele, otr~ale su do sobe glavne ~asne sestre. Strahuju}i da je ne na|u da spava sa sve}enikom, brzo se obukla i u `urbi umjesto marame na glavu je stavila sve}enikove ga}e. U `urbi to nije primjetila niti jedna opatica. Kad su do{li pred Izabetinu sobu, provalili su, i zatekli Izabetu i mladi}a kako se zabavljaju. Izabetu su otjerale iz sobe da joj sude. Kada je kasnije Izabeta primjetila {to je na glavi glavne ~asne sestre, kazala je neka si prvo sve`e maramu pa neka onda razgovara s njom. Tada su i opatice primjetile {to se nalazi na glavi glavne ~asne sestre, te je ona bila prisiljena da dopusti svim opaticama da vode ljubav kad god `ele. Tada se Izabeta vratila svom ljubavniku i nastavili su i dalje nesmetano se vi|ati.
DESETI DAN, NOVELA ^ETVRTA
LIKOVI: Meser Gentile de Karizendi
Nikola Ka~animik
Katalina
MJESTO DOGA\ANJA: “U Bologni, divnom lombardijskom gradu...”
FABULA: U Bologni je `ivio mladi ~ovjek imenom \entile de Karizendi. Zaljubio se u jednu plemkinju Katalinu. Ona njemu nije uzvra}ala ljubav i nije ga voljela. Ona oti|e na svoj posjed gdje se razbolila. Doktori nisu mogli na}i znakove `ivota, pa su je zakopali. Kada je \entile doznao da je ona umrla, uputio se u najve}oj tajnosti sa slugom do njenog groba. Do{av{i tamo u|e u grobnicu i poljubi je vi{e puta, a kasnije odlu~i da joj mo`e dotaknuti grudi. Primjetio je da u njenim grudima ima jo{ malo `ivota, pa je odnese u svoju ku}u gdje mu je njegova majka pomogla da je ozdrave. Kad je ona ozdravila zamolila je \entila da joj dopusti da se vrati svojoj rodbini. On je rekao da po{to svi misle da je ona mrtva da }e pozvati neke plemi}e na gozbu kod sebe te tako i njenog mu`a i da }e je pred svima njemu uru~iti kao poklon. Ona je na to pristala. Morala je po~ekati da se on vrati s puta, da bi vidjela svoju rodbinu. U me|uvremenu je rodila sin~i}a. Kada se \entile vratio s puta i vidje kako je ozdravila, napravi gozbu i pozove plemi}e na ru~ak. Zapitao je da li bi bilo pravedno kada bi neki ~ovjek bacio svog bolesnog slugu na ulicu, a drugi bi ga izlje~io da ga taj drugi zadr`i za sebe. Na to su se svi dogovorili a Nikola je izrekao u ime svih da je to pravedno. Tada Gentile naredi slugama da uvedu Katalinu {to i u~ine. Kad je do{la on se udalji, a drugi su gosti ispitivali Katalinu o tome ko je, to ona nije odgovarala. Kasnije je \entile predao Nikoli svoju `enu i dijete. Kasnije su ga za to svi hvalili.
3. TEZA : O DEKAMERONU
Dekameron nije proizvod jednog bludnog i ustreptalog `ivota kakav je bio Boccacciov, ve} plod profinjene umjetni~ke analize i tihog izra`avanja genijalnosti koja `ivi u prostoru i vremenu, te osije}a pravi trenutak. (komentar iz dijela).
Dekameron je produkt pona{anja gra|ana tog vremena. @ene su bile varljive. Napravile su }ak i zakon koji im dopu{ta da se dru`e s drugim mu{karcima. Neki mu{karci su bili naivni i glupi, a drugi mladi}i hrabri i nepromi{ljeni. Izgleda da je u to vrijeme bilo dosta vanbra~ne dijece, ~ak mo`da vi{e nego danas.
Dekameron je ve} u 14. stolje}u bio preveden na francuski, a onda i na engleski jezik. Nastav{i u najgorem vremenu tj. za vrijeme kuge, te pored svih grozota, zra~i sna`nom `ivotnom voljom i optimizmom.
Sto novela, povezao je okvirom. Dok u Firenci vlada kuga, sedam djevojaka i tri mladi}a napu{taju grad da bi izbjegli smrt, odlaze u oblji`ni Fijezole i tamo provode deset dana u pri~anju najraznovrsnijih doga|aja, u prvom redu ljubavnih, karakteristi~nih za period 13. i 14. st.
 |
RSS link na komentare
no ipak bi se moglo malo ...