|
Bilješka o piscu:
Miroslav Krleža (7.7.1893. Zagreb - 1981.) jedan je od najznaèajnijih pisaca 20. stoljeæa u Hrvatskoj i Evropi. Poslije završene niže gimnazije u Zagrebu je prekinuo vojni studij u peštanskoj vojnoj akademiji Ludoviceumu. Od pojava Oktobarske revolucije angažira se dosljedno na strani ratnièkog pokreta ocjenjujuæi rusku revoluciju kao “signal svjetionika nad brodolomom meðunarodne situacije”. U literaturi javlja se 1914. i prve knjige stihova objavljene su mu u toku prvog svjetskog rata: Pan (1917.) i Tri simfonije (1917). Pjesnik, romanopisac, novelist, dramatièar i esejist, suraðivao je u brojnim èasopisima i listovima te je sam pokrenuo èetiri književne revije: Plamen (1919); Književna republika (1923-1927); Danas (1934); Peèat 1939-1940. Od 195o. god. na èelu je Leksikografskog zavoda i rukovodi radom na izdavanju enciklopedija.
U vrijeme kad se domaæa literatura guši u formalistièkoj igri i nekritièkom oponašanju nekih modernistièkih uzora javlja se kao pisac ”nov po izrazu kojim kazuje svoja djela, kao i po koncepciji kako ih razmišlja, nov u formi kao i u sadržini”. Pjesnik bogate imaginacije dao je sugestivne slike bolesti, rata, jeseni i predveæerja, ali i akorde koji zraèe optimizmom i povjerenjem u sutrašnjucu.
U proznom djelu dao je Krleža kompleksnu sliku našeg društva, nervozne i nadarene pojedince fascinirane tajnovitošæu ljepote. Lirik po vokaciji dao je upeèatljive slike panonskog krajolika, ali i èudesnu sliku ruskog prostranstva, te u magnetiènosti i neodoljivosti pariskog medija. Krleža je obuhvatio mnoge literarne fenomene ovog stoljeæa dajuæi pregnantne portrete ljudi, a ujedno je naslikao jednu èitavu galeriju velikih lijeènika, uèenjaka, umjetnika starog i novog doba. Za Krležino djelo karakteristièno je veliko bogatsvo motiva te takav unutarnji sklad koji sugerira “da svaka nova knjiga ovog umjetnika znaèi samo jedan odlomak njegova djela kao cjeline”.
Enciklopedija leksikografskog zavod, Zagreb, 1967. godine
Rat u djelima Miroslava Krleže
Godine 1913. Krleža je prekinuo vojni studij. Veæ tu je pokazao svoje mišljenje o ratu. Prvi osjeæaj o ratu Krleža iskazuje 1914. Poèetkom prvog svjetskog rata. On je pogoðen užasima rata i ratnim razaranjima, protivi se ratu pa piše zbirku novela Hrvatski bog Mars. Te novele su poveæene ratu, u njima Krleža iznosi svoje osjeæaje prema ratu. On na pomalo ironièan naèin opisuje rat i prikazuje koliko je rat besmislen. Krleža u tim novelama prikazuje ponašanje i reagiranje ljudi na razne stvari: on te ljude usporeðuje sa raznim životinjama, stvarima… On prikazuje kako ljudski život u ratu ne vrijedi ništa i kako èovjek u ratu gubi i ono malo što ima: “ I takose baraka Pet Be poèela kladiti na vidoviæevu glavu, da neæe do jutra “. Krleža ipak ne unosi u svoja djela puno osjeæaja, veæ on prepušta èitatelju da razmisli o ratu.
Glavni junak u noveli Baraka Pet Be
U ovoj noveli susreæemo se sa intelektualcem, koji je stradao u ratu, Vidoviæem. Imao je jaku želju za životom, da ne umre, dok su se drugi kladili da neæe preživjeti do jutra: “ Nemam ruke! Da! I kost mi polomljena! Da! Ali živim! Gospode Bože! Još uvijek živim! “. Drugi bolesnici su Vidoviæa veæ svrastali kao novi bog osam, što znaèi da mu je ostalo još malo vremena do kraja: “ Došao je novi broj osam! Djeco! “. Stanje Vidoviæa bilo je jako slabo te se pogoršavalo iz minute u minutu: “ Od gubitka krvi iscrpen, spavao je Vidoviæ cijelo poslijepodne, a sad se probudio i nezna gdje je i što se dogodilo,… ”. Vidoviæ je cijelo vrijeme tužno ležao na krevetute mislio na operaciju: “ Hoæe li me operirati ? “. Nakon toga Vidoviæ je pokušavao spasiti bolesnika, koji je ležao pred njega, broj devet, ali nije uspio. Nije imao glasa, dok su ostali bili izvan bolnice - barake, i tamo skakali i galamili od sreæe
Pojedinac u djelima Miroslava Krleže
U svojim djelima Krleža rado upotrebljava pojedinca kao glavni lik. Prikazuje ih nesigurnim i nestabilnim osobama, koji svoje osjeæaje javno ne iskazuju. Unatoè tome da su ti pojedinci imali probleme ratlièitih vrsta, oni su u mislima imali dovoljno mjesta, da su mogli razmišljati i o ljubavi, ljepoti, te o drugim vedrim stvarima u svojim životima. Ti likovi su u toku djela usporeðeni sa stvarima, životinjama, brojkama… U svim je djelima završetak pojedinca tragièan.
Stil i jezik Miroslava Krleže
Miroslav Krleža u svojim djelima koristi kajkavsko narjeèje i stoga jer je to govornjegova rodnoga kraja grada Zagreba: “ Imam ga, imam, ali bi bolše bilo da ga nimam! Kakšen je to vražji rod? Da bod da, voda ga poplavila! “. Reèenice su veæinom složene i duge. U svojim djelima Krleža koristi dijalektalizme i tuðice. To se vidi veæ u naslovu novela Kraljevska ugarska domobranska novela tj Magijar Kiralji honved morella, te u reèenici u Baraki Pet Be: “ Lieb Vaterland, magst rolig sein,… ” i “ Mamma mia, mamma mia!… “. Poredbe su isto tako jedno od najupotrebljenijih sredstava kojima se Krleža koristio. Njima je htio prikazati kao on vidi rat, na što slièi rat. Pored dijalektalizma, tuðica i poredba Krleža upotrebljava i arhaizme.
 |
RSS link na komentare
no ipak bi se moglo malo ...