|
BILJE[KA O PISCU:
Marko Maruli}, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola, I sa Dobricom Alberti imao, {estoro sinova. Prvu {kolu Marko Maruli} zavr{io je u Splitu, a kasnije je oti{ao u Padovu, gdje mu je uz druge bio u~itelj glasoviti Picentini. @ivotopisac Franjo Natali, vr{njak Markov, ka`e, da je bio ~udan, poslu{an I vrlo prijateljski mladi}, pa da su ga po{tovali svi koji su ga poznali. Preminuo je 5. sije~nja 1524 u Splitu, a bio je zakopan u crkvi svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”).
Maruli} je u~enik padovanskog sveu~ili{ta, pa po tome I talijanskog preporoda, kojemu je u ono doba bila Padova ~vrsto uto~i{te. Njegov na~in pisanja I o{troumnost uzrokuju da se njegovo ime pro{iri {irom zapada, I upravo zbog toga u to doba Toma Niger ka`e da je najslavniji me|u u~enim ljudima.
Pisao je na hrvatskom I na latinskom jeziku. Njegova najzna~ajnija djela su:
Epski spjev: “Istoria svete udovice”
Judita (1521)
Pjesme (1869)
Na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506)
Podatke na{ao:
U knjizi “Povjest hrvatske knji`evnosti u Dalmaciji i Dubrovniku” izdava~ko poduze}e”MaticaHrvatska ”,Zagreb,1902.
O JUDITI:
Judita je knji`evno djelo u prozi. Sastoji se od {est pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, ^etvrto libro, Peto libro, [esto libro).
Judita je bila napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godi{}e prvo nakon tisu}a I pet sat na dvadeset I dva dni misca aprila u Splitu gradu.”
Maruli} je ovdje obradio poznatu biblijsku pri~u tako, da je 16 glava starozavjetne pri~e pripovijedio u {est knjiga, I to, kako sam ka`e u posveti “Po{tovanomu u Isukrstu popu I primanciru splitskomu, gospodinu donu Dujmu Balistri}u, kumu svomu,” da “ju stuma~i na{im jezikom, neka ju budu razumiti I oni, ki nisu nau~ni knjige latinske aliti dija~ke.” Kako se radi o epskoj pjesmi biblijske gra|e name}e se po sebi pomisao da je pred Maruli}em u na{ jezik poku{ali protuma~iti biblijsku povijest ali ne na isti na~in kao Maruli}, jer u Maruli}evoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. I ako Judita ne daje literarnog u`ivanja, zanimljiva je ve} kao kulturni spomenik, a jo{ vi{e zbog na~ina, kako je nastala. Jer nije slu~ajno {to je Maruli} odabrao ba{ Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade {tiva I onima, koji |a~ke knjige ne razumiju, a {tivo je izabrao ba{ gledaju}i `alosno stanje svoje domovine, koju su tu|inci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi {to mo`e pouzdanje u Boga I vje~nu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Maruli} prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “isto~nim zmajem”-Turcima.
Podatke na{ao:
U knjizi “Povijest hrvatske knji`evnosti Dalmacije I Dubrovnika” izdava~ko poduze~e “Matica Hrvatska”, Zagreb,1902.
PRVO LIBRO
U prvom pjevanju Maruli} opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriu I Palestinu), te na~in na koji ubija Arfaksata. Pjesnik opisuje I njegovu `elju da zavlada svjetom te {alje svog vojskovo|u Oloferna da zauzme {to vi{e zemalja.
DRUGO LIBRO
U drugom pjevanju Maruli} opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje I strah tih doma}ih ljudi, njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
TRETO LIBRO
U tre}em pjevanju Maruli} opisuje Olefernesa koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad I sve zdence (tako da bi se @idovi {to prije predali). Potom su se vo|e grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli @idove da se strpe jo{ pet dana u ~ekanju bo`je pomo}i.
^ETVRTO LIBRO
U ~etvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu I koja zatim iste no}i odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog jo{ daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja stra{nog vojskovo|u Oloferna.
PETO LIBRO
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofernes poziva Juditu na ve~eru u njegov {ator. Kada je nakon ~etvrtog dana pijani Olofernes zaspao, Judita mu se pribli`i I odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbje`ali, a one koji su ostali rastjerali su sami gra|ani.
[ESTO LIBRO
U {estom pjevanju pjesnik opisuje doga|aje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove voiske. Opisuje I dolazak pape Elijakima sa svojim papovima koji su do{li vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vra}a ku}i. U svom daljnjem `ivotu, ona se poslije prvog mu`a Manasesa nije vi{e vjen~ala, a nakon njezine smrti narod ju je `alio sedam dana jer zahvaljuju}i njoj nije bilo nikakvih ratova.
 |
RSS link na komentare
no ipak bi se moglo malo ...