|
Pone{to o piscu:
Francesco Petrarca (1304-1374) bio je veliki talijanski pjesnik i humorist. Velik dio `ivota proveo je u Avignonu gdje je upoznao provansalsku trubadursku liriku i prvi put ugledao Lauru. Njoj u ~ast napisao je Kanconjera, zbirku pjesama koja se sastoji od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala. Petrarkin utjecaj na knji`evnost bio je tolik da je ostavio trag jo{ za pjesnikova `ivota , da bi se poslije razvio u petrarkizam, koji je u 15. i 16. stolje}u preplavio Europu.
Struktura:
Zbiraka od 366 pjesama podjeljena je na dio za Laurinog `ivota, te poslije Laurine smrti. Oba dijela su pisana talijanskim jezikom.
Izbor:
Za Laurina `ivota
XI
Lassare il velo o per sole o per ombra
Nosite, gospo tu koprenu krasnu
na suncu i u sjeni,
otkad `udnju vidjeste u meni
s koje mi svako ino htijenje zgasnu.
Dok slatke misli u sebi sam krio,
{to `eljama su slomile mi pamet,
lice ve} vi|ah samilo{}u sjati;
al kad vas Amor upozori na me,
Kose je plave veo obavio,
a nesta pogled koji ljubav prati,
[to vrh sveg od vas `u|ah sad mi krati
taj veo tako kleti,
{to, na smrt moju, i zimi i ljeti
o~iju divnih krije svjetlost jasnu.
Pjesnik uvi|a da ga njegova voljena ne voli, te njezino odbijamje metaforom pretvara u koprenu.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - rima ne postoji
3. kitica - abb
4. kitica - aab
Od stilskih sredstava se pojavljuje metafora.
Tema je neuzvra}ena ljubav.
XXXI
Questa anima gentil che si disparte
Ta blaga du{a {to putovat treba
u drugi `ivot, prije hore zvana,
bude li tamo du`na ~ast joj dana,
u najdi~nijem bit }e dijelu neba.
Izme|u Marsa stane li i tre}e
svjetlosti, Sunce pasti }e u sjenu,
jer da bi mogle gledat lijepost njenu,
bla`ene du{e njoj hrlit sve }e.
Pod ~etvrtim li svodom bude stala,
tri ostale }e manje lijepe biti,
a samo njoj }e pripast ~ast i hvala;
u petom krugu ne}e boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjala,
Jupitera sjaj }e i svih zvijezda skriti.
Pjesnik zami{lja odlazak Laure na nebo te ju idealizira, poni{tavaju}i njome sve ostalo uklju~uju}i i najvi{eg boga - boga Jupitera.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abba (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Od stilskih sredstava se pojavljuje gradacija.
Tema je zami{ljeni odlazak Laure na nebo i njezino uspinjanje k nebo.
XXXII
Quanto piu m’avvicino al giorno extremo
Kako se bli`e moji zadnji ~asi,
a `ivot ljudski redom kratko traje,
vidim da vrijeme ni hipa ne staje
i la`na nada pomalo se gasi.
Mislima velim: o ljubavi niti
zborit ne smijemo, jer u svakom trenu
snijeg kao novi nestaju i venu
snage nam tijela; mirni }emo biti:
s njim }e sve nade prestati da `ive,
s kojih smo bili u zabludi dugo,
sve {to veseli, boli, srdi, pla{i;
te }emo spoznat da ~esto i drugog
privla~e stvari la`ljive i krive;
uzalud da su uzdisaji na{i.
Pjesnik shva}a da }e Laura umrijeti, te jadikuje nad ne ispunjavanju svojih nada.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abba (obgrljena)
3. kitica - abc
4. kitica - abc
Tema je smrt Laure.
Poslije Laurine smrti
CCCXL
Dolce mio caro et precioso pegno
O slatki zna~e, milo moje blago,
{to Raj te ~uva, Narav mi te di`e,
ah, su}ut tvoja za{to kasno sti`e,
`ivota moga potpora i snago?
Bar u snu tvojeg vi|enja sam prije
dostojan bio; sad pu{ta{ da patim
pomo}i li{en: ta tko mi je krati?
A znam da srd`be tamo gore nije:
zbog koje ovdje srca milostiva
stradanjem drugog katkada se slate,
te Amor svladan u svom carstvu biva.
Ti {to me vidi{ i }uti{ mi muke,
i jedina mi mo`e{ skon~at jade,
prikazom svojom sti{aj mi muke.
Pjesnik tra`i od Laure da mu se prika`e iz mrtvih, jer prije mu se bar u snu prikazivala, a sad je u toga li{en. Pita se tko mu uskra}uje Laurin prikaz, jer zna da u raju nema srd`be, koja na svijetu razdvaja ljude i uni{tava ljubav. U zadnjoj strofi jo{ jednom preklinje Lauru da mu se prika`e.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abca (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Tema je pojavljivanje i ne pojavljivanje Laure u pjesnikovim snovima.
CCCLXI
Dicemi spesso il mio fidato speglio
Zrcalo vjerno govori mi moje,
duh trudan, ko`a izborana cijela
i oslabljena snaga, spretnost tijela:
“Ostario si, o~evidno to je.
Valja da Narav svi slu{aju ljudi
jer vrijeme ne da sporit snagu njenu.”
Ko voda vatru {to gasi u trenu,
tad se iz duga, mu~na sna probudih:
i vidim da nam `ivot leti bijedan
i da nam kob je samo jednom sklona;
i usred srca glas mi zvoni jedan
Od nje {to lijepih li{ena je spona,
al, `iva, bila stvor je izvanredan,
te svim je slavu, mnim, uzela ona.
Pjesnik shva}a da je ostario, te kao da se prenuo iz sna shva}a kako ima samo jedan `ivot, a taj brzo prolazi. Prisje}a se Laurinih rije~i i zaklju~uje kako je dok je bila `iva bila izvanredna osoba, te je sva~iju slavu zasjenila.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abbc (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Tema je razmi{ljane u Lauri i o vlastitom `ivotu.
Tema djela je nesretna ljuban prema Lauri i veli~anje njenog lika.
Vrijeme i mjesto djela:
Vrijema djela je prva polovica 14. stolje}a, a mjesto je Avignon.
 |
RSS link na komentare
no ipak bi se moglo malo ...